Poznato je da se ime grada u pisanoj formi pominje prvi put 1410. godine pod imenom Zvonik. Desanka Kovačević - Kojić, inače veoma dobar poznavalac Dubrovačkog arhiva, glavnog izvora prošlosti ovih krajeva, navodi u svom djelu "Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku" "...da se ovaj oblik njegovog imena javlja u svim srednjovjekovnim izvorima". Ne zna se tačno ni kada, ni ko je današnju tvrđavu a tada srednjovjekovni grad podigao.
Grad je podignut na mjestu gdje planinski tok rijeke Drine prelazi u ravničarske krajeve. To mu je davalo veoma povoljan geostrategijski položaj kroz istoriju. Onaj ko je gospodario gradom, taj je kontrolisao Drinu i sve puteve od juga ka sjeveru i obrnuto. Nalazeći se na granici Podrinja i Soli, a u neposrednoj blizini rudarskih oblasti, Krupnja, Bohorine (Borine) i Zajače s jedne strane i na drugoj strani blizina Srebrenice i Sasa, grad je bio česta meta osvajača raznih vojski. I u doba turske uprave ovim prostorima grad je imao važnu ulogu. Zvornik je predstavljao odskočnu dasku za dalja turska osvajanja na sjever, a bedem za odbranu od napada Ugarske i Austrije.