UJEDINJENI U SUPROTSTAVLJANJU NASILNOM EKSTREMIZMU

Nasilni ekstremizam i terorizam postali su, nažalost, jedna od glavnih odlika savremenog doba. Regrutacija i angažman nasilnika i terorista, izraženiji su, dakako, u ekonomski, privredno, obrazovno i u svakom drugom pogledu, zaostalijim zajednicama, društvima i državama. Naročito ondje gdje je religijski i posebno kvazireligijski uticaj dominantno izražen.Ovo je serija radijskih emisija na temu prepoznavanja i suptotsavljanja nasilnom ekstremizmu i terorizmu, koje zajednički pripremaju i emituju: Radio „Feral“, Kalesija, Radio „Osvit“, Zvornik i „Pan-radio“, Bijeljina. Projekat je dijelom podržan sredstvima Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Ovo je prva emisija iz ciklusa – u tekstualnom formatu.

Emisiju možete poslušati na youtube  kanalu:

 

[embed]https://www.youtube.com/watch?v=1S_yQ9qt5wA&t=220s[/embed]

ttps://www.youtube.com/watch?v=1S_yQ9qt5wA&t=220s

 

INFO ZONA

 

Nasilni ekstremizam i terorizam postali su, nažalost, jedna od glavnih odlika savremenog doba. Regrutacija i angažman nasilnika i terorista, izraženiji su, dakako, u ekonomski, privredno, obrazovno i u svakom drugom pogledu, zaostalijim zajednicama, društvima i državama. Naročito ondje gdje je religijski i posebno kvazireligijski uticaj dominantno izražen. Na svjetskoj mapi, mada ne na istaknutom mjestu, ali se ipak nalazi i BiH. A u tom kontekstu, direktno ili indirektno, nerijetko se pomene i općina Kalesija.

Predstavnici institucija BiH, pa shodno tome i mediji, često ukazuju na vehabijski (selefijski) pokret, koji u Kalesiji ima svojih pristalica, najviše među mladim. Iako su u tim vehabijskim skupinama u Kalesiji, ogromna većina pošteni i mirni stanovnici Kalesije, koji su prihvatili vehabizam, isključivo kao religijsko učenje, nije isključeno, a bilo je čak i takvih primjera, da pojedinci - ili nenamjerno, iz neznanja iskrivljuju vjeru ili da pak svjesno zloupotrebljavaju vjeru u ostvarenju nekih ekstremnih političkih ili vjerskih ciljeva. Bilo je čak, istina pojedinačnih, ali je znači bilo i odlazaka na ratišta u ratom zahvaćene arapske zemlje. Većih incidenata na području kalesijske općine, nasreću, nije bilo. S obzirom da je Kalesija uglavnom jednonacionalna sredina: vrlo malo je povratnika srpske nacionalnosti, a Hrvata ni prije rata nije bilo u značajnijem broju, animozitet i eventualni incidenti, mada nema nikakvih nagovještaja, mogu se, teoretski dakle, desiti jedino između Bošnjaka – muslimana. Posebno između vjernika različitih gledišta u poimanju vjere. U posljednje vrijeme, međutim, nema čak ni verbalnih incidenata, jer su se muslimasnki vjernici različitih učenja, vjerskih praksi i stavova i fizički radvojili: svoje molitve i skupove održavaju u različitim objektima.

Fizičkih problema u Kalesiji, dakle, dosada nije bilo i za nadati se da će tako i ostati. Međutim, stalno povećanje broja pristalica vehabijskog učenja i tumačenja islama, među domicilnim stanovništvom, ali i među dijasporom, koja dolazi u Kalesiju tokom cijele godine, nosi sa sobom, naravno, i određene rizike. Mada državne institucije bezbjednosti, po njihovim medijskim izjavama, „prate“ sva dešavanja i razvoj situacije, lokalna zajednica i svi njeni segmenti, mogu imati presudan uticaj u prepoznavanju eventualnih ekstremista. „Prepoznavanje“ i „identifikacija“, međutim, nije nimalo jednostavan posao, jer je riječ o vrlo kompleksnim ličnostima i kompleksnim ponašanjima, u jednako kompleksnom  društvu. Veoma je teško, pogotovo neupućenim laicima, suštinski razlikovati prave vjernike, koji su tu isključivo zbog vjerskih ubjeđenja, od onih koji, pod okriljem vjere, pokušavaju „instalirati“ svoje mračne ciljeve, odnosno ekstremno nasilje i potencijalni terorizam. Stoga je ova „tema“ itekako delikatna. U prepoznavanju i sprječavanju ekstremnog nasilja i terorizma, dakako, lokalna zajednica ima prioritetan značaj. Počev od individualaca, susjeda, lokalnih vlasti, vjerskih zajednica, obrazovnih institucija, medija, pa do lokanih organizacija i članova civilnog društva.

U Kalesiji postoji 36 registrovanih organizacija civilnog društva. Neke od njih su se bavile i problemom ekstremnog nasilja. Koliko su lokalne organizacije civilnog društva upoznate sa ovim problemom, postoji li uopće svijest kod građana Kalesije o problemu ekstremnog nasilja, koliko se govori o ovoj temi...samo su neka pitanja na koja smo odgovor potražili od predstavnika organizacija civilnog društva, koje djeluju u Kalesiji. Evo šta o problemu ekstremnog nasilja i terorizma kažu, dakle, predstavnici pojedinih organizacija civilnog društva u Kalesija 

„DRŽAVA NIJE BLAGOVREMENO REAGOVALA“

Predstavnici nekoliko nevladinih organizacija s područja općine Kalesija smatraju da su osobe sklone terorizmu i ekstremnom nasilju, uglavnom one osobe koje se nalaze na marginama društvenih tokova, najčešće motivisane individualnim ideološkim, vjerskim ili materijalnim ciljevima. Svi se slažu da država nije reagovala blavremeno, niti je  dovoljno učnila na sprječavanju takvih pojava, i da građani nisu dovoljno upoznati sa zakonima, kojima državne institucije, barem formalno, nastoje spriječiti takve pojave.

Po mišljenju predstavnika organizacija civilnog društva iz Kalesije, loša ekonomska situacija, nezaposlenost, politička nestabilnost, ekspanzija društvenih mreža – bez ikakve kontrole, ali i loša komunikacija između državnih institucija, nevladinog sektora i osoba sklonih ekstremnom nacionalizmu, samo su neki od razloga zbog kojih se pojedine mlade osobe odlučuju na put neizvjesnosti, koji osim njima lično, nanosi veliku štetu njihovoj porodici, prijateljima, ali i sredini iz koje dolaze.

Naši sagovornici ističu da je i općina Kalesija u proteklim godinama bila obilježena kako sredina u kojoj su djelovale osobe sličnog opredjeljenja, ali i da je u posljednje vrijeme njihov broj manji. Neki od njih su otišli na ratišta u arapske zemlje, neki su se „odselili“, a neki su pod stalnom prismotrom organa bezbjednosti. Evo šta o ovom problemu kažu neki od predstavnika organizacija civilnog društva iz Kalesije:

Fahrudin Sinanović, profesor i aktivista nevladinih organizacija „Proaktiva“ i „Korak“ Kalesija, smatra da u Kalesiji ima mladih ljudi koji se po izgledu i ponašanju razlikuju od drugih, ali da je stavljanje ove općine u korelaciju sa terorizomom, naročito proteklih godina, bilo prenaglašeno, posebno u pojedinim medijima. Dodaje da je prevashodna uloga državnih institucija u rješavanju ovog problema, i da one trebaju prepoznati, spriječiti i sankcionisati sve one koji krše zakone ove zemlje.

 „Činjenica je da i mi u Kalesiji imamo određene grupacije koje imaju različito tumačenje i viđenje Islama. Često se Kalesija i po medijima spominjala. Ti neki mladići su se dovodili u vezu  sa terorizmom. Nisam baš siguran da ima utemeljenja u svim tim pričama, a da ima mladića koji se razlikuju na prvi pogled od ostalih bosanskih muslimana to je evidentno. Međutim, imam utisak da je njihov broj u zadnje vrijeme manji“, kaže Sinanović i dodaje: „Da bi se tome pristupilo na pravi način moramo vidjeti koji su uzroci, zbog čega je došlo do toga i takvih  razmišljanja i pojava. Da počnemo od ekonomske situacije, jer kažu da su to ljudi koji su na margini društvenih zbivanja, da nemaju posla pa se onda okrenu vjeri. Opća situacija u svijetu, taj jedan trend islamofobije, i to rezultira revoltom kod nekih ljudi, a onda taj revolt može da izazove neku neprimjerenu reakciju. Islam je vjera mira, vjera dijaloga, tolerancije. Kažem, barem u Kalesiji nije bilo tih ekscesnih pojava. Više su to bile neke pojave čisto pravne prirode, da je policija s njima imala problema zbog brze vožnje ili kršenja zakona na bilo koji drugi način. To treba posmatrati na takav način. Neka svako ima pravo na slobodu mišljenja, slobodu govora, ali ko god krši zakon treba država da ga sankcioniše.

Sinanović je mišljenja da je uloga medija vrlo značajna u regrutovanju osoba sklonih terorizmu, naročito u segmentu gdje se takvim pojavama, organizacijama ili grupama sklonih nasilju ponekad daje i preveliki značaj u pojedinim medijima, a posebno na društvenim mrežama.

VJERA JE DA BUDEŠ NAJBOLJI U SVOM POSLU! „Recimo“, kaže Fahrudin Sinanović, profesor i aktivista nevladinih organizacija iz Kalesije,  „imao sam situaciju i razgovarao sam s nekima gdje oni kažu za svakog ko glasa na izborima da je nevjernik. Da zapravo demokratija nije vjera i ako ti prihvatiš demokratiju ti si praktično nevjernik, što je, naravno, pogrešno razumijevanje, barem onako kako mi u našem udruženjima „Korak“ i Proaktiva“ razumijevamo. Ako si musliman i ako si student, Islam od tebe traži da ti budeš najbolji student. Ako si čistač cipela treba da budeš najbolji čistač cipela. Ako si obućar treba da najbolje praviš obuću, ako si inženjer da budeš najbolji inženjer. Dakle, Islam od tebe traži da budeš najbolji u svemu. Da budeš najbolji prema svojim roditeljima, prema svojoj djeci, komšijama, kolegama na poslu, ljudima na ulici. Zapravo, to je Islam i to je borba sa samim sobom, borba protiv svih tih nekakvih zala. Nije džihad samo puška i pucati u nekog drugog, kaže Sinanović.  

KLJUČNE STVARI SU: ZNANJE, OBRAZOVANJE I MEDIJI

„Nikako tu nije beznačajna uloga medija, pogotovu sad u vrijeme intereneta i portala. Imamo situaciju, ne samo kad je Kalesija u pitanju, već Bosna, pa i Balkan kao prostor na kojem se govori bosanski, srpski i hrvatski jezik, imamo portale za koje se ne zna ko stoji iza njih. Oni se nameću kao islamski portali. Međutim, vrlo je upitno ko stoji iza njih?! Možda neki protivnici islama kojima je cilj da privuku mlade i da ih odvedu na stranputicu. Da ne pominjem portale i neke njihove nazive i da im ne dajem reklamu, ali oni mogu biti ti koji privlače mlade. Recimo, imao sam situaciju i razgovarao sam s nekim ljudima koji  kažu za svakog ko glasa na izborima da je nevjernik. Dalje navode, da, zapravo, demokratija nije vjera i ako ti prihvatiš demokratiju ti si praktično nevjernik, što je, naravno, pogrešno razumijevanje, barem onako kako mi u našem udruženjima „Korak“ i Proaktiva“ razumijevamo. Ako si musliman i ako si student, Islam od tebe traži da ti budeš najbolji student. Ako si čistač cipela treba da budeš najbolji čistač cipela. Ako si obućar treba da najbolje praviš obuću, ako si inženjer da budeš najbolji inženjer... Islam, dakle, od tebe traži da budeš najbolji u svemu. Da budeš najbolji prema svojim roditeljima, prema svojoj djeci, komšijama, kolegama na poslu, ljudima na ulici. Zapravo, to je vjera i to je borba sa samim sobom, borba protiv svih tih nekakvih zala. Nije džihad samo puška i pucati u nekog drugog. Pogotovo sad. Imali smo tu pojavu da naši mladići odlaze na ratišta, Sirija, Irak, gdje li već idu. Niti znaju u koga pucaju,  niti s kim ratuju. To je jedna nesretna situacija. Pojedinac u islamu ne može sebi dozvoliti da on takve odluke donosi. Kad već pomonjemo ulogu medija, u posljednje dvije-tri godine kako se pojavila priča o ISIL-u, Al-kaidu skoro više niko ne spominje. Sad nam Al-kaida dođe skoro kao humanitarna organizacija. Do prije četiri-pet godina Al-kaida je bila strah i trepet. Očigledno da je ona medijeski potrošena i sad treba naći nešto novo“ smatra Sinanović.

Po mišljenju profesora Sinanovića ključna stvar u sprječavanju ekstremnog nasilja i terorizma jeste obrazovanje, jer se sa obrazovanim ljudima teže menipuliše. S druge strane obrazovan čovjek će biti koristan sebi, ali i zajednici u kojoj živi.

„Ključna stvar je znanje i obrazovanje. Neznanje je izvor svih problema i zla. Dakle, mladi trebaju što više da uče, da se obrazuju, da saznaju o svojoj vjeri, i o drugim vjerama, ali i da prate i sve druge naučne discipline, od povijesti, književnosti, fizike, astronomije, medicine... Naravno kad vi štošta znate ne može neko s vama manipulisati, ne može vam prodavati „maglu“ kako se to kaže. Dakle, obrazovan čovjek će biti koristan zajednici. Inače, pravo u islamu je da je najbolji onaj ko je koristan zajednici. Ne možeš biti koristan ako ne možeš ništa raditi, nisi inženjer, nisi doktor nauka, nisi neki dobar zanatlija, ne znaš ništa raditi. Takav ne možeš biti koristan zajednici i onda si ti podložan za razne manipulacije. Neko će ti obećavati brda i doline i na kraju će to rezultirati da će on da ode, nažalost, na strano ratište da pogine, da ne zna protiv koga ni za koga se borio“, zaključuje profesor Fahrudin Sinanović.

NEDOSTAJE SVIJEST O OVOM PROBLEMU

 

Amra Salihćehajić iz Udruženja građana Spektar Kalesija  ističe da su svakom obliku nasilnog djelovanja sklonije inelektualno i moralno labilne osobe, koje su, uglavnom, na margini društvenih zbivanja ili pak oni koji se iz materijalnih razloga odlučuju na takav korak. I ona je mišljenja da država mora imati aktivniju ulogu u rješavanju ovog problema.

„Po mom mišljenju, to su ljudi koji su veoma labilni, koji su podložni da budu potčinjeni, koji nemaju neko svoje mišljenje. Mislim da ljudi to najčešće rade, jer imaju krivo vjerovanje, a ne po pravoj knjizi kao što je to napisano. Pored vjerske postoji i kriminalna grupa i ljudi koji u takve grupe ulaze radi finansijske, dakle materijalne koristi. Najgore od svega je što BiH kao država po tom pitanju ne radi apsolutno ništa. U zadnje vrijeme nigdje nismo mogli vidjeti neki seminar ili edukaciju na tu temu, da se ljudi upoznaju, da shvate koliki je to problem za jednu državu. Jedino kad se desi takav slučaj svi mediji se podignu na noge i onda danima gledamo te naslove i slike. Ali nakon par dana nekako sve se to podvuče „pod tepih“, kako bi to laički rekla, i zaboravi se. Znači, radi se samo na tom trenutnom problemu, a niko još nije ponudio neko rješenje koje bi moglo da ima neki trajniji rok. Smatram da je najbitnije da država BiH nešto pokrene po tom pitanju, da pomogne ljudima koji su otišli na krivi put, da usmjeri ljude ka pravom cilju i pravom putu. Najveći problem je što ljudi generalno nemaju informacije o tome. Ovim putem pozivam sve nadležne institucije na svim nivoima, da putem edukacija, savjetovanja i seminara upoznaju građane sa ovim problemom“, apeluje Amra Salihćehajić.

Milisav Garić, predsjednik Udruženja „Agrorazvoj“ Gojčin-Kalesija, i jedan od prvih povratnika srpske nacionalnosti u Kalesiju,  misli da se pojedinci odlučuju na takav korak prevashodno iz materijalnih razloga, s obzirom na lošu finansijsku situaciju i veliku nezaposlenost u Bosni i Hercegovini.

„Saznanja koja smo imali i koja su se dala uočiti su različita i na svu sreću nema ih u tom broju u kom bi mogli da naruše naš mir, odnosno da okruženju daju neke negativne konotacije i sve što nosi ta pojava sa sobom. Rekao bih da sama ta pojava odlaska u nečije zemlje zarad nečeg, vjerovatno materijalnog, sama po sebi je, za mene besmislena. Prije svega što narušavamo svoje zdravlje, možemo da ostanemo bez svog života, ili čak  da kasnije budemo izloženi sudskim procesima. Sve zavisi u kom obliku smo dali taj tamo neki „doprinos“, nekome, ili nečemu u toj zaraćenoj zemlji. Za opravdati je ako se tu gdje živimo nešto dešava, na području naše zemlje, mjesta gdje mi živimo, pa se to zove patriotizam, pa bih ostao tu i doprinio bih tim nekim načinima humanitarnog rada,  pomoći svom narodu. Sve ostalo je, po mom mišljenju, nešto što su neke druge strane organizacije, neki drugi strani pokreti donijeli , pa je to zahvatilo i našu zemlju. Sreća ne u nekom velikom procentu. Bilo je prije nekih možda desetak godina da je i Kalesija bila osjenčena tim nekim pojavama okupljanja drugačijh, koji drukčije misle, pa su i organi reda imali problema sa tim grupama. Kolko sad mogu da vidim, i da zaključim jeste da je to kod nas u Kalesiji vrlo, vrlo zanemarljivo.  Opet u pojedincu može da stanuje svašta, on može da naruši svoju ulicu i mir, može svojoj porodici da zada neke probleme, može da ode nekuda, da nekoga podstakne na nešto...Mi u svojim redovima, u organizaciji, čak i u okruženju ne vidimo da ima toga gdje bi sad mogla da bude alarmantna situacija, da bi nešto djelovali ka tome. Mislim da se narod više okrenuo nekom svom organizovanju života i nekim svojim materijalnim stvarima, kako da ovu ekonomsku situaciju preživi i tako...“, govori Garić.

SITUIRANIM OSOBAMA JE TEŽE MANIPULISATI! Milisav Garić, iz Udruženja Agrorazvoj Kalesija, iznosi svoje razmišljanje: „Ja mislim da više posegnu za tim oni koji nisu sebe obezbijedili, neću reći materijalno, nego nemaju redovna primanja, ne rade, nekako su zalutali u toj svojoj orjentaciji, naročito ti koji odlaze u tuđe zemlje, ne vidim da su porodični, nemaju svoje porodice. Čovjek kad nema porodicu obično negdje luta, nestabilnost je u njemu, pa ga je lakše navratiti na ovo, na ono. Mislim da je taj ekonomski dio broj jedan, veli, odoh ja tamo negdje pa šta bude sa mnom, svakako mi je život na nekoj ivici. Tako, u tom smislu, opet porodični ljudi, društveni, koji više kontaktiraju, gledaju, putuju negdje, mnogo će manje posegnuti za tim oblikom namjernog opredjeljenja da bi negdje otišli i na taj način doprinijeli nekoj terorističkoj pojavi, ili ogranizaciji“, zaključuje Garić.  

 

EKSTREMIZMU POGODUJU NEZAPOSLENOST I EKONOMSKA KRIZA

 

Po mišljenju Misilava Garića najbolji način sprječavanja takvog djelovanja je direktni kontakt i razgovor sa takvim osobama.

„Najbolji je način da direktnim kontaktom na terenu razgovaramo i podstičemo ljude na nešto što je prirodno, normalno, ljudski, a ne da dajemo značaj onim drugim stvarima. Čuo sam da je  donesen i zakon, Strategija o borbi protiv terorizma. Koliko sam mogo da saznam, građani nisu upoznati koje su sve sankcije, ako se neko odluči na taj put, više se to u medijima ukazuje, onako površno, selektivno. Najbolje da mi između sebe, kao komšije, građani, lokalna zajednica i svi u vlasti, na neki način, prepoznamo takve pojave i apelujemo da se to rješava, da nam je svima mirnije i bolje.“

Garić smatra, također, da su finansijski i materijalno nestabilne osobe najviše podložne takvim djelovanjima, a da se porodični i društveno aktivni ljudi rijetko odlučuju za krajnje rizične, ekstremno nasilničke aktivnosti.

„Mislim da više posegnu za tim oni koji nisu sebe obezbijedili, neću reći materijalno, nego nemaju redovna primanja, ne rade, nekako su zalutali u toj svojoj orjentaciji. Naročito ti koji odlaze u tuđe zemlje. Ne vidim da su porodični ljudi, nemaju svoje porodice. Čovjek kad nema porodicu obično negdje luta, nestabilnost je u njemu, pa ga je lakše navratiti na ovo, na ono. Mislim da je taj ekonomski dio broj jedan. Veli: „odoh ja tamo negdje pa šta bude sa mnom, svakako mi je život na nekoj ivici“. Tako, u tom smislu, opet porodični ljudi, društveni, koji više kontaktiraju, gledaju, putuju, mnogo će manje posegnuti za tim oblikom namjernog opredjeljenja da bi negdje otišli i na taj način doprinijeli nekoj terorističkoj pojavi, ili ogranizaciji“, dodaje Garić

Milisav Garić za kraj ističe da je država, u cjelini, nedovoljno uradila na ukazivanju na sve opasnosti koje sa sobom nose takva djelovanja i da bi se u narednom periodu morala osnažiti saradnja i sinergijsko djelovanje: državnih institucija, lokalnih zajednica, vjerskih instituacija i nevladinog sektora.

Sličnog razmišljanja je i  Armin Karić, koji dolazi iz nevladinih organizacija „XY“ i „World vision“. Karić ističe da je mladim ljudima potrebno posvetititi veću pažnju, posebno u segmentu obrazovanja i edukacije o problemu ekstremnog terorizma i nasilničkog ponašanja. Dodaje da većina građana, a posebno mladih, nije dovoljno upoznata sa propisima i represivnim mjerama od strane državnog aparata i potencijalnim opasnostima koje proizvodi takav vid ponašanja i djelovanja.

„Mislim da pogotovo kod nas u Kalesiji treba, bar mladim ljudima, dosta više edukacije, dosta više rada s njima, obrazovanja nevladinog sektora, kako bi poboljšali svijest kod mladih ljudi po pitanju tog ekstremnog ponašanja, haj'mo reći terorizma. Evo ja, kao aktivni član u nevladinom sektoru, mogu slobodno reći da sam vrlo malo upoznat, a onda se i sam pitam koliko su upoznati ostali mladi, pogotovo te osobe koje su na marginama svih oblika društva. Čuo sam da je država donijela taj jedan Zakon o sprečavanju terorizma, odnosno sprečavanju odlaska ljudi na ratišta širom svijeta. Znamo svi da je mnogo puta sama Kalesija dovedena u taj kontekst, da su osobe iz Kalesije regrutovane na takva ratišta. Pogotovo je bila spominjana Sirija. Mislim da se svi mi zajedno moramo potruditi da do toga više ne dolazi, kako lokalna zajednica tako i nevladin sektor i svi ostali zajedno“, kaže Karić.

Karić smatra da se kroz proces obrazovanja mora posvetiti mnogo veća pažnja ovoj temi. Otvaranjem novih radnih mjesta i upošljavanjem mladih ljudi, njihove misli bile bi fokusirane na posao i privređivanje i u takvom ambijentu imali bi znatno manje vremena za razmišljanja o „ekstremnom ponašanju i djelovanju“.

„Mi imamo formalno i neformalno obrazovanje. Mislim da se formalno obrazovanje jako malo ili gotovo nimalo ne dotiče tih tema. Kroz ovo neformalno sve nevladine organizacije u Kalesiji mogu puno toga da urade po tom pitanju. Mislim da svi zajedno moramo raditi u narednom periodu na edukaciji, prije svega mladih osoba. Moramo raditi na zapošljavanju mladih kako bi njihove misli bile zaokupljene nečim drugim, a ne samo da gledaju tv, da su na internetu i da gledaju ta strana ratišta itd“, govori Karić.

Karić za kraj naglašava da je uloga državnih institucija jako važna, zapravo najvažnija, u sprječavanju pojava terorizma i esktremnog nasilja i da država na sprječavanju ovih pojava mora mnogo više sarađivati sa nevladinim sektorom.

„Mislim da uloga države treba da bude najveća. Ponovo pozivam sve nadležne institucije ,preko lokalnih, kantonalnih i viših nivoa vlasti da utiču na nevladin sektor, a da nevladin sektor dalje utiče na mlade osobe“, zaključuje Armin Karić.

     

ZVORNIK – AKCENAT  NA SARADNJI VLASTI I GRADJANA

Zvornik se prije dvije godine na dramatičan način suočio sa terorističkim napadom na policijsku stanicu. Za grad opterećen događajima iz rata 90-tih bio je to veliki ispit. Zahvaljujući angažmanu svih u lokalnoj zajednici izbjegnuti su daljni konflikti. Ovaj događaj je pokazao koliko je bitna saradnja vlasti i građana i da je od velikog značaja izgraditi odnos povjerenja između stanovnika grada Zvornika, Srba i Bošnjaka. Građani i vlasti u lokalnim zajednicama moraju sarađivati u sprječavanju nasilog ekstremizma i prepoznati sve opasnosti od radikalizacije koja vodi ka terorizmu.

Kada je u pitanju angažman organizacija civilnog društva u Zvorniku on je zadnjih godina vidljiv kroz rad neformalne organizacije Koalicijeza pozitivan Zvornik. Kao nosioci pozitivnih promjena u svojoj zajednici u ovoj koaliciji su okupljena udruženja i građani koji kroz svoje aktivnosti u gradu ostvaruju svoje idejne ciljeve – borbu protiv svih vidova govora mržnje i nasilnog ekstremizma. Koalicija za pozitivan Zvornik je organizovana  zahvaljujući podršci OSCE-a i kontinuirano se zadnjih godina godina bavi preventivnim djelovanjem na suzbijanju konflikata u zajednici. Pružanjem podrške žrtvama, promocijom tolerancije i suživota, prihvatanjem različitosti kao načina života. Ukazivanjem na negativne pojave kao što su diskriminacija, govor mržnje i predrasude, provodeći aktivnosti na podizanju svijesti i ukazujući na postojanje krivičnih djela motivisanih predsrasudama i mržnjom. Svojim aktivnostima koalicija promoviše značaj prihvatanja različitosti i tolerancije za društvenu koheziju zajednice.

Kakva su iskustva članova Koalicije za pozitivan Zvornik u primjeru Zvornika za koji i sami članovi Koalicije tvrde da je specifična sredina i da je od posebne važnosti – suprotstavljanje terorizmu. Najvažnija je bila brza intervencija vlasti kako bi se smirile tenzije i osudili incidenti, ističe Elma Mustajbašić, aktivistkinja Koalicije za pozitivan Zvornik  i članica organizacije Međunarodni forum solidarnosti „EMMAUS“.

KOALICIJA ZA POZITIVAN ZVORNIK

   

ELMA MUSTAJBAŠIĆ:  „Zvornik je specifična sredina, Zvornik je sredina u RS-u koja ima veliki broj manjinskih povratnika. Zbog svih tih specifičnosti moguće su različite pojave ovdje koje su rezultat mržnje ponekad, ali uvijek budu osuđene i sankcionisane...Ekstremizam je globalni problem tako da se ne razlikuje  Zvornik puno u tom nekom pitanju od nekih drugih bližih sredina.

Najvažnije je ovdje, što reakcija vlasti bude brza i ta reakcija je bitna da se smire tenzije, da nemamo nekih većih problema, da situacija ne eskalira. Policija brzo reagira recimo kad budu ispisani neki grafiti, tako da nema nekih velikih opasnosti. Naša dosadašnja iskustva, odnsono rad Koalicije za pozitivan Zvornik  možemo reći da su jako pozitivni, iz razloga što smo preko Koalicije osudili sve te rezultate pojedinačne mržnje, neke pojedinačne napade i onaj brutalni napad koji je bio na policijsku stanicu. Time smo pokazali koliko je bitan rad ove koalicije koja okuplja društveno aktivne ljude iz nevladninih organizacija i drugih nevladinih ustanova  ovdje u Zvorniku. Ta osuda je on-lajn brzo prenesena i ostale koalicije OSCE-a su se odmah pridružile toj osudi i možemo reći da je takva reakcija jako važna zbog smirivanja tenzija koje su u gradu tu prvu noć nakon napada bile osjetne. Spomenula bih i neke naše druge aktivnosti, a to su: tribine, radionice sa mladima, sa ženama, ulične akcije kojima dokazujemo da mi želimo sa svima da budemo dobri, da su naša vrata otvorena  svima. Naravno treba tu pomenuti sastanke sa strukturama vlasti Zvornika, jer Zvornik je prepoznat kao pozitivan primjer lokalne zajednice u kojoj se nakon terorističkog napada pretprošle godine sa više pažnje i povjerenja govori o toleranciji i suživotu. Zbog toga je od posebne važnosti suprotstavljanje bilo kakvom ekstremizmu na ovom prostoru“.

Elma Mustajbašić smatra da je bitno uspostavljanje partnerstva između civilnog društva i lokalne vlasti u zajednici u suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu i da građani osjete neku sigurnost kada vide zajedničku reakciju kroz  Koaliciju. Zato je bitno da se što više udruženja i građana uključe u rad Koalicije i zajednički rade na prevenciji.

ELMA MUSTAJBAŠIĆ: „Dobro je to partnerstvo i saradnja između sigurnosnog sektora i civilnog društva lokalne zajednice, na čelu sa Koalicijom za pozitivan Zvornik. Građani osjete neku sigurnost nakon zajedničke osude nekih incidenata. Dobra je činjenica da nam se stalno pridružuju novi članovi.  Boljoj prevenciji u borbi protiv mržnje sigurno bi doprinijela veća podrška struktura vlasti koja bi, naravno mogla da bude i daleko veća“, smatra Elma Mustajbašić. „Potrebno je da se malo više uključe strukture vlasti, da imamo malo više podrške, da se i druge organizacije uključe u rad Koalicije. Naše djelovanje je više usmjereno na prevenciju. Aktivni smo stoga bili i na seminarima u borbi protiv nasilnog ekstremizma. Pomoći u rješavanju problema sa nasilnim ekstremizmom mogu i projekti zapošljavanja, edukacije, projekti društvene povezanosti koji bi pomogli ranjivim kategorijama ljudi i mladima koji su podložniji prihvatanju ideologija, da imaju drugačije preokupacije i obaveze“, smatra Mustajbašić.

Elma Mustajbašić, iz Koalicije za pozitivan Zvornik, ističe: „Najvažnije je ovdje, što reakcija vlasti bude brza i ta reakcija je bitna da se smire tenzije, da nemamo nekih većih problema, da situacija ne eskalira. Policija brzo reagira recimo kad budu ispisani neki grafiti, tako da nema nekih velikih opasnosti. Naša dosadašnja iskustva, odnsono rad Koalicije za pozitivan Zvornik  možemo reći da su jako pozitivni, iz razloga što smo preko Koalicije osudili sve te rezultate pojedinačne mržnje, neke pojedinačne napade i onaj brutalni napad koji je bio na policijsku stanicu. Time smo pokazali koliko je bitan rad ove koalicije koja okuplja društveno aktivne ljude iz nevladninih organizacija i drugih nevladinih ustanova  ovdje u Zvorniku. Ta osuda je on-lajn brzo prenesena i ostale koalicije OSCE-a su se odmah pridružile toj osudi i možemo reći da je takva reakcija jako važna zbog smirivanja tenzija koje su u gradu tu prvu noć nakon napada bile osjetne, kazuje Elma Mustajbašić.

„Svakoj vrsti navođenja na neke loše stvari podložni su ljudi kojima je dosadno, koji nemaju neki cilj, nemaju neke aktivnosti u svom životu. Često su možda i siromašni ili duševno i emocionalno nezadovoljni. Takvim osobama bi mogli  pomoći neki projekti zapošljavanja, samozapošljavanja, edukacije, projekti koji rade na društvenoj povezanosti. Evo mi smo, Koalicija za pozitivan Zvornik, baš prošle godine imali projekat društvene povezanosti koji je obuhvatao radionice po mjesnim zajednicama, i druženja sa mještanima. Kod mladih treba probuditi inicijativu za ekonomske projekte, mada izgleda da ekonomija i ekstremizam nemaju neke veze, ali to je jako povezano, jer ljudi koji imaju nešto u životu koji su ostvarili ili planiraju ostvariti neki cilj, manje su podložni nekim lošim stvarima i nekim ideologijama“, kaže na kraju Elma Mustajbašić.

VLAST NE ZNA I NE ŽELI DA RIJEŠI PROBLEM NACIONALIZMA I EKSTREMIZMA

   

Milan Lučić Čupo, bajker iz moto kluba Zvornik, aktivista u Koaliciji za pozitivan Zvornik, po prirodi posla i zahvaljujući svom hobiju stalno je u pokretu i u kontaktu sa ljudima. On smatra da ima netrpeljivosti u Zvorniku i da svako ima svoju istinu, da se predstavnici političkih stranaka dobro slažu i dobro sarađuju, a da na vještački način, nacionalizmom i mržnjom, obezbjeđuju poziciju za stranku.

MILAN LUČIĆ ČUPO:„U gradu Zvorniku postoje neki vidovi netrpeljivosti, ali to su uglavnom sezonski. Činjenica je da smo mi podijeljen narod i taj problem se može riješiti samo sistemski, u cijeloj državi. A činjenica je da sistem ne želi to da promijeni, ili ne želi ili ne zna. Ja ipak mislim da ne želi. Po mom mišljenju, prešutkivanjem nekih stvari, prelaskom preko nekih sitnica, dozvoljavanjem nekih stvari koje se mogu na vrijeme spriječiti, što mi svi vidimo kao građani ovog grada, dosta sam tu i mogu da vidim, da pratim šta se dešava. Po prirodi posla susrećem se sa svim ljudima i sa političarima i umjeticima i sa običnim ljudima i često se desi da od nekog od koga očekujem da čujem nešto pametno čujem neku glupost i obrnuto. Mislim da većina stanovnika ovog grada znaju pravu istinu, imaju pravu volju, ne smeta ovdje niko nikome, mogu svi lijepo da žive, ali i ako dođe do nekog ispada, to se uglavnom prebacuje onim drugim. Ili građani šute da bi imali svoj mir, da ih neko ne bi prozivao zbog nečega. Ako se nađe u društvu gdje neko govori ružno protiv drugoga, čisto će onako da ga podrži, samo da se ne zamjeri ili će da prećuti. To će da traje sve do onog trenutka dokle se ne vrati istina među političare, istina među državne službe, među one koji vode ovu državu, koji se bave privredom, ekonomijom, sudstvom, zdravstvom. Najveća mana među narodima koji žive u BiH je to što je u ratu ubijena istina i što je istina najskuplja i istinu niko ne želi da čuje. Jer ako je istina onakva kakvu je ja želim da čujem, a ko ti ne kažeš tako, onda to nije istina. Znači svako od nas čuje samo ono što želi da čuje, a svaka druga istina je laž i nije prihvatljiva. Da budem iskren, ja mislim da sadašnje garniture na vlasti na svim nivoima ne žele, i nisu sposobne da puste ovaj narod da živi lijepo, da živi onako kako treba, narod može da živi lijepo, komšija sa komšijom može da živi, ali jednostavno zbog nekih drugih stvari još uvijek je to tema o kojoj evo i mi moramo da pričamo. Narod je davno skont'o da politički predstavnici naših stranaka i Bošnjaci i Srbi, i bošnjačke i srpske stranke, oni se sasvim dobro slažu i među njima nema mržnje, osim onda kada trebaju da dobiju glas, da na vještački nacionalizam, na vještačku mržnju dobiju neku bolju poziciju za svoju stranku i poziciju u vlasti,  u opštini, ili neko radno mjesto.“

PROBLEM EKSTREMIZMA MOŽE SE RIJEŠITI SAMO – SISTEMSKI!

Milan Lučić iz Koalicije za pozitivan Zvornik, ističe: „Činjenica je da smo mi podijeljen narod i taj problem se može riješiti samo sistemski, u cijeloj državi. A činjenica je da sistem ne želi to da promijeni, ili ne želi ili ne zna. Ja ipak mislim da ne želi. Po mom mišljenju, prešutkivanjem nekih stvari, prelaskom preko nekih sitnica, dozvoljavanjem nekih stvari koje se mogu na vrijeme spriječiti, što mi svi vidimo kao građani ovog grada, dosta sam tu i mogu da vidim, da pratim šta se dešava. Po prirodi posla susrećem se sa svim ljudima i sa političarima i umjeticima i sa običnim ljudima i često se desi da od nekog od koga očekujem da čujem nešto pametno čujem neku glupost i obrnuto. Mislim da većina stanovnika ovog grada znaju pravu istinu, imaju pravu volju, ne smeta ovdje niko nikome, mogu svi lijepo da žive, ali i ako dođe do nekog ispada, to se uglavnom prebacuje onim drugim. Ili građani šute da bi imali svoj mir, da ih neko ne bi prozivao zbog nečega“, zaključuje Milan Lučić.

Lučić ističe da Koalicija za pozitivan Zvornik pokušava da ukaže na problem, da širi pozitivnu energiju, dok narod ćuti  i drži sve u sebi, a rješenje je u istini i pravovremenoj

MILAN LUČIĆ ČUPO:„:  „U Zvorniku postoji Koalicija za pozitivan Zvornik koja ima želju i volju i pokušava da se narod počne družiti, da počne živiti bolje, i da počne ukazivati na probleme, da se širi pozitivna energija i tolerancija i da živimo kao sav normalan svijet u ostalim zemljama. Međutim, u Zvorniku postoji samo to jedno udruženje, ostali se deklarativno zalažu za suživot, od vjerskih zajednica do nekih kancelarija omladine. Svi se nešto zalažu za to, a niko konkretno ništa ne radi i dokle god je to tako, narod će da bude dobar, ali neće to pokazivati, ćutaće, držaće to u sebi. Imaće lijepo mišljenje o svom komšiji, prijatelju, bez obzira koje on vjere bio. Jer, kad je čovjek dobar on je dobar, pa bio on Bošnjak, Srbin ili neko treći, ako je čovjek loš on je loš, bez obzira na vjeru, naciju, političko opredjeljenje.  Ja ne vidim da ostale strukture to razumiju, i moram da priznam da su najveće zlo, društvene mreže, one su rasadnik mržnje. A svi problemi se mogu riješiti direktnim razgovorom, u lice, otvoreno, a ne skrivajući se po društvenim mrežama.“

Milan Lučić ne vjeruje u usvojene dokumente i strategiju u borbi protiv terorizma i smatra MILAN LUČIĆ ČUPO: „Ja ne vjerujem u to. Mislim da je to još jedan od „onih“ projekata da bi se pokazalo kako vlast nešto radi, a čisto sumnjam da se to može sprovesti na takav način kako su oni zamislili da se riješi problem terorizma i agresivnog nasilja, pošto oni prodiru na ove prostore sa agresivnim nacionalizmom i strahom. Teško da će to što su oni planiraju da urade, teško će to provesti do kraja. Oni će nešto malo pokušati, na nekoliko mjesta će nešto malo uraditi, ovi će se malo primiriti i kasnije opet pojaviti. Po mom mišljenju, najbolji način je da se svaki čovjek koji na društvenim mrežama, na fejsbuku, objavi nešto uvredljivo, opsuje na račun druge vjere ili nacije, treba da bude žestoko kažnjen i da se javno objavi da je zbog toga kažnjen i sve bi se to smirilo. Narodi na ovim prostorima su navikli na čvrstu ruku, a ne na ovu kvazidemokratiju u kojoj svako ima pravo da svašta kaže, svako ima pravo da ubjeđuje nekoga da je njegova istina prava, a kad se kasnije ispostavi da on nije u pravu, niko neće da kaže ni izvini, jednostavno se ide dalje. Mi smo poznati po tome da se u sve razumijemo, svaki čovjek se razumije i u nuklearnu fiziku i u ekonomiju, i svako misli da ima pravo da drugog optužuje. Najlakše je iza tastature, iz nekog ćoška, iz nekog zabačenog sela širiti mržnju, i tako pokazivati svoje neznanje i svoju nemoć. To su samo kukavice i za mene je onaj ko mrzi nekoga, onako iz čista mira, jedna obična kukavica i nije uopšte bitan. Ali takvom čovjeku treba pomoć i dokazati mu da shvati da je pogriješio. Zato mislim da država nije sposobna da njemu pomogne da on promijeni svoje mišljenje, a nije sposobna ni da na neki drugi način promijeni njegovo mišljenje, pa ni ovim novim zakonom o sprječavanju nacionalizma i terorizma“, mišljenja je Lučić.

Uloga organizacija civilnog društva prema strategiji za borbu protiv terorizma je u prevenciji. To je pogotovo vidljivo iz izjava članova Koalicije za pozitivan Zvornik, koji svoju ulogu upravo vide u tome i imali su već određenih aktivnosti na tom planu.  To isto žele da rade i organizacije civilnog društva u Kalesiji, ali oni nisu dosada imali prilike da se više upoznaju sa ovom ulogom i nisu imali edukacije koje bi im pomogle u sagledavanju njihove uloge na način kako je to planirano usvojenom Strategijom za borbu protiv terorizma. Osnovno je da građani i vlasti u lokalnim zajednicama moraju sarađivati i da su važni činioci u identifikovanju i sprječavanju nasilnog ekstremizma u svojoj zajednici. Od izuzetnog značaja je i edukacija mladih o rizicima uključivanja u nasilnu radikalizaciju. Neophodno je, istina, da građani i udruženja u lokalnoj sredini steknu neophodno znanje kako se suprotstaviti nasilnom ekstremizmu, kao i da budu ohrabreni i naučeni, da – nakon što ga prepoznaju i sami reaguju javnom osudom i saoštenjima.

U prvoj emisiji razgovarali smo sa aktivistima organizacija civilnog društva u Kalesiji i Zvorniku.

Za Radio Feral iz Kalesije, govorili su: Fahrudin Sinanović, profesor i aktivista nevladinih organizacija Proaktiva i Korak Kalesija, zatim Amra Salihćehajić iz Udruženja građana Spektar Kalesija, Milisav Garić iz Udruženja Agrorazvoj, Gojčin-Kalesija i Armin Karić iz nevladinih organizacija XY i Vorld Vižn.

Za Radio Osvit u Zvorniku su pričali: Elma Mustajbašić, aktivistkinja Koalicije za pozitivan Zvornik i članica Međunarodnog foruma Solidarnosti M-maus, te Milan Lučić Čupo, bajker iz moto kluba Zvornik, aktivista u Koaliciji za pozitivan Zvornik.

Emisiju su zajednički realizovale redakcije Radija Feral i Radija Osvit, a na programu je i u isto vrijeme i na frekvencijama radio stanica: Radio Feral na frekvencijama FM 92,7 i 100,4 MHz, Radio Osvit na frekvenciji FM 91,7 i Radio Pan Bijeljina FM 103 MHz. Svoju će emisiju prilagoditi za emitovanje za grad Bijeljinu. Emisiju možete pročitati nakon emitovanja i postavljanja na veb stranicama pomenutih radio stanica u tekstualnoj verziji.

Objavljivanje ovog programa je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne održavaju nužno mišljenje, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.