Aktuelno / 28.02.2018


Info zona V emisija

Slika
title

UJEDINJENI U SUPROTSTAVLJANJU NASILNOM EKSTREMIZMU

Emisiju možete poslušati na youtube kanalu

https://youtu.be/qZV1KC0tJcA

Peta zajednička emisija Radija „Osvit“ Zvornik, Radija „FERAL“, Kalesija i „Pan radija“ Bijeljina, snimak je sa održane radionice o prevenciji nasilnog ekstremizma u lokalnoj zajednici, na kome je, uz zanimljivo predavanje, bilo mnogo dijaloga, razmjene mišljenja i iskustva. Tokom trajanja radionice prisutni su aktivno učestvovali i uključivali se u razgovor o aktuelnoj temi. Učesnici na tribini su bili predstavnici policijskih struktura i vlasti, te predstavnici vjerskih zajednica iz Zvornika i Kalesije. Predavač na radionici je bio Hamza Višća, ugledni vojno-politički analitičar iz Sarajeva.

Hamza Višća je u uvodu predavanja pohvalio odgovorno ponašanje načelnika Opštine Zvornik, Zorana Stevanovića, prilikom napada na Policijsku stanicu Zvornik,  u aprilu 2015. godine. Višća je istakao da se Stevanović stavio na čelo i organizovao i koordinirao sve aktivnosti. Svojom mirnoćom je sačuvao stabilnost i mir u Zvorniku.

Hamza Višća je nastavku svog predavanja govorio o značaju prevencije nasilnog ekstremizma. Naročito je podvukao značaj vlasti, policije i vjerskih zajednica u lokalnoj zajednici. Govoreći o prevenciji kao vrlo značajnom segmentu borbe protiv pojave nasilnog ekstremizma, Višća je naglasio da je to proces koji traje određeni vremenski period.

 

               PREVENCIJA JE STALAN I DUGOTRAJAN PROSEC

 

HAMZA VIŠĆA: „Mislim da je načelnik zvorničke Opštine, gospodin Zoran Stevanović, u aprilu 2015. godine, reagovao na najbolji mogući način kad je bio teroristički akt, napad na Policijsku stanicu. U smislu što se on stavio na čelo akcije u kojoj je koordinirao rad svih ostalih oragana, ne čekajući da se Banja Luka i Sarajevo dogovore. Načelnik je odmah shvatio da nereagovanjem može doći do još pogubnijih posljedica, nego što je sam teroristički čin“, rekao je na početku predavač Višća i nastavio:

„Danas ćemo pokušati da nešto više kažemo o prevenciji i borbi protiv nasilnog terorizma na lokalnom nivou, iz prostog razloga što smo zaključili, da se na višim nivoima, državnom i entitetskim, mogu donijeti strategije borbe protiv terorizma, ali ako se one ne implementiraju na lokalnim nivoima, onda, nažalost, nema rezultata. Samo da vas podsjetim, da nasilni ekstremizam nema adekvatne opšteprihvaćene definicije, kao što nema ni univerzalne definicije za terorizam. Samo u SAD-u ima oko 80 definicija. Svaka bezbjednosna organizacija ima svoju definiciju, zavisno od njenih zadataka i ciljeva. Međutim, ono oko čega se mnogi slažu, jeste činjenica da nasilni ekstremizam nema veze sa vjerskom, rasnom, etničkom ili nacionalnom pripadnošću ili sa rodnom i seksualnom orjentacijom. Dobro je što se nasilni ekstremizam i terorizam ovako definišu, iz prostog razloga što počinilac terorističkog djela ili ekstremnog nasilja, pokušava da svoje djelo, odnosno nedjelo, opravda svojom klasnom, rasnom, vjerskom ili etničkom pripadnošću ili grupe u čije ime čini nedjela, zato da bio dobio legitimnost, da bi dobio podršku, ali i da bi postigao ono zbog čega izvodi taj teroristički akt ili ekstremno nasilje. Najbolji odgovor protiv nasilnog ekstremizma i terorizma jeste da se eliminišu njihovi uzroci koji obično leže u društvu, ekonomiji i politici. Prevenciju treba posmatrati kao proces u kojem su populacija u zoni rizika i njihova šira zajednica ohrabreni da učestvuju u programima koji jačaju svijest o pogubnosti nasilnog ekstremizma i da upotrijebe njihovu mentalnu intelektualnu i društvenu sposobnost da se odupru radikalizaciji. Ovdje treba shvatiti jednu važnu stvar: da se radi o procesu, da se dakle ne može, recimo sad ovdje donijeti zaključak o prevenciji i da se onda kaže: e od sutra mi preveniramo. Šta preveniramo, kako preveniramo!? Jeli se promijenila svijest ovih ljudi? Mi se trebamo „vakcinisati“ znanjem da bi se mogli suprotstaviti ovima pojavama. To je, dakle, proces. Ako je pogubni nasilni ekstremizam građen 10 godina i izrastao je u ovo u što je izrastao, treba onda 10 godina da se vratimo na početak. Ako malo nešto ubrazamo, onda ćemo skaratiti taj period, ali ne bitno. To je, ipak, dugotrajan proces, zaključio je analitičar i predavač, Hamza Višća.

Učesnici radionice su bili aktivni u dijalogu i razmjeni mišljenja sa gospodinom Višćom, vojno-političkim analitičarom. Već prilikom govora o rizičnim grupama i prevenciji, predstavnici policije su zatražili i konkretna pojašnjenja. Kao važan faktor u prevenciji je policajac u zajednici. Istaknuto je da kroz neposredan kontakt sa građanima, policajac u zajednici dolazi do izuzetno važnih informacija o pojedincima i grupama koji svojim djelovanjem mogu narušiti bezbjednost ostalih građana. Zato je izuzetno važna uloga policajca koji radi na ovim poslovima i stoga poslove policajca koji radi u zajednici neophodno je više afirmisati i medijski približiti građanima.

HAMZA VIŠĆA: „Ko jest, a ko nije u zoni rizika? Šta je nama u fokusu? U fokusu nam je ta rizična grupa, u fokusu nam je šira društvena zajednica. Kada govorimo o prevenciji, nas ovi radikalizovani ne zanimaju, jer oni su već radikalizovani. Imamo, s druge strane, ljude koji mogu vrlo lako biti radikalizovani i oni nas zanimaju, jer ovdje govorimo o prevenciji. Ovi koji su radikalizovani, o njima se brinu druge institucije: policija, sudovi, zatvori i prema njima se preduzimaju druge zakonske mjere. Mi govorimo o prevenciji. A prevencija je...vi kad se razbolite od gripe, ne možete tada otići i primiti vakcinu, kasno je. Tada primate terapiju, a mi ovdje govorimo o „vakcinisanju“, o prevenciji. Stoga nas radikalizovani trenutno ne zanimaju, nas zanima da njihova bolest ne pređe na zdrave ljude. Teroristički akt ima svoju društvenu dimenziju, u smislu da narušava odnose u društvu. Ima svoju političku dimenziju, jer hoće da ostvari neke političke ciljeve, odnosno da uspostavi društvo u kojem će vladati njegov vrijednosni sistem. Ima svoju ekonomsku dimenziju: Hrvatska je recimo zaradila nakon terorističkih akata u Tunisu i Egiptu, jer joj je broj turista bio veći“, naglasio je Višća.

POLICAJAC U LOKALNOJ ZAJEDNICI JE NAJBITNIJA KARIKA U LANCU PREVENCIJE

HAMZA VIŠĆA: „Nešto ćemo konkrenije reći i o policiji u zajednici. Ovi iz policije znaju da se rad policije otprilike zasniva na 3 principa. Prvi je partenrstvo policije sa lokalnim liderima.Misli se na one koji su poznati i ugledni u mjesnoj zajednici ili u gradu, koji su prepoznati kao neko ko može nešto uraditi, bilo sa biznismenima, sa navijačkim grupama. Mislim da je ovaj posao – policajac u zajednici – duboko potcijenjen unutar policijskih struktura. Taj posao se svodi na koordiniranje, ali taj isti policajac ima i drugih obaveza. Imamo i dvije totalno drugačije percepcije policajca u zajednici“.

PREDSTAVNIK POLICIJE IZ ZVORNIKA: „Mislim da je to dobro prepoznato u Federaciji, odnosno u federalnom MUP-u, i da će taj policajac u lokalnoj zajednici koordinirati poslove, ali kod nas u MUP-u Republike Srpske, taj posao rade svi policajci iz svih sektora. Ne može, ipak, samo jedan čovjek biti nosilac tog posla. Dobro je što je to uvršteno u sistematizaciju, ali na tom poslu moraju svi raditi, to ne može raditi samo jedan čovjek“.

HAMZA VIŠĆA: Tačno. Ja sam razgovarao sa jednim takvim policajcem i on kaže da je u početku bilo omalovažavanja njegovog posla u lokalnoj zajednici, ali da su se stvari promijenile nabolje. Međutim, šta je tu problem: nas 40.000 stanovnika ne zna da je on taj. Znači, nije ništa urađeno da se afirmiše posao policajca u lokalnoj zajednici. Taj policajac treba da bude češće na radiju, na televiziji, u medijima, i da narod kaže: e to je naš čovjek! To treba afirmisati, da ja zavolim tog policajca, a ne da, kao što je bilo slučajeva, da se policajcu kaže: molim te, nemoj mi s policijskim kolima dolaziti kući, šta će pomisliti komšije!?, naglasio je Višća.

Da su aktvini u predavanju, učesnici su cijelo vrijeme pokazivali svojim pitanjima i komentarima. Uz pozitivno mišljenje o donošenju Strategije za prevenciju i borbu protiv ekstremnog nasilja i terorizma na državnom nivou, učesnici su sami iznijeli da ima problema prilikom praktične primjene Strategije na terenu, naročito kad je riječ o koordinaciji na terenu, o kojoj su govorili svi učesnici.

            STRATEGIJA JE DOBRA, UPITNA JE NJENA REALIZACIJA

PREDSTAVNIK POLICIJE IZ ZVORNIKA: „Republika Srpska je napravila Akcioni plan do 2020. na nivou Republike Srpske i uključena su sva ministarstva. Taj plan je „spušten“ na niže nivoe i napravljeni su operacioni planovi postupanja po Akcionom planu. I to funkcioniše. A u Federaciji BiH to ne može da funkcioniše iz nekih drugih razloga, jer tamo ima 5 policijskih agencija i 11 MUP-ova i ne mogu da se dogovore. Da budemo iskreni: sve ovo će jedino funkcionisati kad bude propisano da prvi policijski službenik koji se nađe u blizini, da on reaguje“, mišljena je predstavnik policije iz Zvornika.

HAMZA VIŠĆA: „Tačno. Ali ja govorim o tome koliko je Strategija zajedno napisana. Ka dođe do nekog slučaja, kao u Sarajevu kad je pucano na Američku ambasadu, nije se znalo čija je nadležnost da reaguje. I to do danas nije riješeno.“

PREDSTAVNIK OPĆINE KALESIJA: „Strategija i taktika, i jedno i drugo su planiranje. Strategija je planiranje odozgo, taktika je planiranje odozdo. Ovdje je strategija dobro odrađena, ali taktika nije. Nisu razrađene koordinacije, subordinacije. To je najveći problem. Lako je donijeti dokument na državnom nivou, to je najmanji problem, ali kad su u pitanju oni podzakonski dokumneti koji trebaju da regulišu koordinaciju, oni su nedorečeni, nakaradni. Naprimjer, da bi Policijska stanica iz Kalesije aktivirala MUP Republike Srpske, ona se mora obratiti MUP-u Tuzlanskog kantona, Kanton se onda obraća MUP-u Federacije, MUP Federacije MUP-u RS-a u Banja Luku i koji je to dug put i kako je to komplikovan sistem“, istaknuo je predtsvanik kalesijske općine.

              ZVORNIK MOŽE BITI POZITIVAN PRIMJER DRUGIMA

Pored predstavnika policije, iskustva o ovoj temi razmijenili su i predstavnici lokalnih zajednica. Uz pozitivne procjene da je Zvornik primjer za druge sredine, jer su međuetnički odnosi korektni.

PREDSTAVNIK LOKALNE VLASTI  IZ ZVORNIKA: „Mislim da je Zvornik primjer sredine koja je otvorena, primjer sredine u kojoj su međuetnički odnosi na jako dobrom nivou. U izvršnoj vlasti učestvuju i predstavnici drugog, manjinskog naroda. Naša skupština funkcioniše odlično i možemo reći da je Zvornik primjer ostalim sredinama i gradovima, kako različitosti treba da funkcionišu u pravcu zajedničkog djelovanja. Što se tiče terorizma, ovdje smo čuli da su to uglavnom psihički labilne osobe. Moramo biti oprezni i realni, jer mi ne trebamo raditi ono što oni rade. Oni žele da nama nametnu svoje kriterije, pa i mi moramo biti oprezni da njima ne namećemo svoje stavove. Ne treba koristiti velike riječi, treba raditi. Predsjednik opštine Zvornik, Zoran Stevanović, upravo tako radi. Jer, mi moramo biti svjesni da je naš sistem takav, i da je sporiji. Naravno da to nije dobro, ali sistem je takav, a mi drugog nemamo“, rako je predstavnik zvorničke opštine.

Šta je prevencija, a šta je borba protiv nasilnog ekstremizma u lokalnoj zajednici? Kako preventivno djelovati kada je u pitanju povratnik sa sirijskog ratišta? Kako koristiti termine „ekstremizam“ i „terorizam“? Iznesen je stav da bi bilo dobro izbjegavati ove termine u prevenciji i dijalogu, pogotovo sa mladima. Brojna su pitanja i odgovori učesnika radionice i predavača od koga su zatraženi konkretni odgovori. Predstavnik policije iz Zvornika postavio je pitanje: „Evo konkretno, imamo osobu koja je bila na sirijskom ratištu. Ta osoba se vratila u BiH, uhapšena je, osuđena i izdržala je svoju kaznu. Sada se ta osoba vratila u lokalnu zajenicu, šta sa njom? Upućena je i sugestija od predstavnika Islamske zajednice iz Zvornika, da se ne koriste stalno termini „borba protiv terorizma“, da se to izbjegava ili spominje indirektno, jer je u svakom slučaju važnija sadržina onog što se radi u prevenciji, nego forma.

HAMZA VIŠĆA: „Slažem se s tim, odlična sugestija. Ja sam nedavno, prošle godine, držao predavanje u Jordanu, i jordanski ljudi su mi rekli: molimo vas, Evropljane, nemojte ove iz ISIL-a zvati Islamskom državom ili kako ih već zovete. I nemojte ih zvati „terorist fajters“, jer kad kažete fajter, to znači borac, to je za njih nešto veliko. Dovoljno je samo reći da su oni pripadnici ISIL-a i svi će odmah znati da oni rade nešto nečovječno. Nisu to nikakvi borci. I slažem se da treba pažljivo odabirati i koristiti termine“, rekao je Višća.

Hamza Višća, vojno-poltički analitičar, istakao je na kraju da se rade mnoge pozitivne stvari, ali da često nismo ni svjesni toga. Ispričao nam je za kraj jedan pozitivan primjer.

                     ČESTO I NESVJESNO ČINIMO DOBRA DJELA

HAMZA VIŠĆA: „Evo, ako imamo protokol o nasilju u porodici, to su isti ljudi koji nam mogu pomoći. Ako imamo sporazum MUP-a sa prosvjetnim zavodom, recimo, i ako policija u školama realizuje 5 tema, zašto ne bi razmišljali i o toj šestoj? Neki dan sam predlagao na jednom skupu da se po uzoru na nekadašnji predmet Opštenarodna odbrana i zaštita, sada u škole uvede predmet – bezbjednosna kultura. Da pomognemo svim mladim ljudima da shvate suštinu, da se uključe u društvene tokove, da ne budu na marginama. Dakle, postoje ti mehanizmi za prevenciju, čak mnoge pozitivne stvari mi i radimo, a da nismo ni svjesni toga. Ispričaću vam jedan primjer o jednom mladom čovjeku s kojim sam razgovarao telefonom. Nazvao me taj momak i požalio mi se kako on ima 27 godina, kako je završio srednju školu, ali nije mogao da nađe posao. I onda je neko tom momku, tako je on meni ispričao, rekao da ode u Beč, da će tamo naći posao. I on je otišao u Beč, ali su ga tamo dočekala „braća“ i stvarno mu obećali naći posao. Ali su mu prvo savjetovali da pusti bradu i da skrati nogavice. I oni su mu povremeno nalazili posao da kopa kanale i za te poslove ga čak i preplaćivali. Ali nisu mu našli stalni posao, tako da je nkon 3 mjeseca shvatio da je – praznih džepova. Drugu stvra koju je primjetio, kazuje mi taj momak, jeste da kad je on išao ulicom sa svojim „jaranima“, primjetio je da ga se prolaznici plaše, da njega i njegove „kolege“ gledaju sa strahom. To mu je, kaže on, u početku imponovalo: neka je, neka me se plaše, i treba da me se plaše, nevjernici, mislio je tada on. Međutim, poslije 3 mjeseca, shvatio je, veli, dvije stvari: prvo, on je praznih džepova, nema stalni posao, i drugo – što bi se njega iko plašio, ko je on da ga se ljudi plaše? Ljudi mogu da se plaše samo Boga, a ne i ljudi. I odluči on da se vrati kući. Eh, i kod kuće uskoro sretne jednu svoju školsku drugaricu, koja mu ispriča kako se u Švicarskoj organizuje neki kamp za mlade, traje 15 dana i ona ga pitala da li bi on išao u taj kamp. I on pristane, onako s bradom, sa skraćenim pantalonama. Tamo, u tom kampu u Švicarskoj sretne ljude iz 15-ak zemalja, što iz Zapadne Evrope, što iz Istočne, iz zemalja bivše Jugoslavije, iz Azije, Afrike. I on za tih 15 dana koje je tamo proveo u tom kampu, shvati da ovi ljudi koje ne zna, i o kojim on ništa ne zna, imaju više razumijevanja za njegove probleme, za njegovu nezaposlenost, nego ona njegova „braća“ iz Beča. Vrati se on iz Švicarske, obrije bradu, obuče se kao i ostali u njegovoj okolini. Eno ga sad radi u nekoj vulkanizerskoj radnji, i reko mi je tad da se uskoro ženi. Život mu je sad normalan. Poslije njegove priče zvao sam ga da svoje iskustvo podijeli sa mladima na seminarima, radionicama, ali je ljubazno odbio, plašeći se da ga ovi iz Beča neće „uzeti na zub“. Eto, hoću da kažem, ta djevojka koja vodi neku nevladinu organizaciju, razmjena mladih ili tako nešto, ona nije upućena u prevenciju i borbu protiv terorizma, ali je učinila veliku stvar što je baš njega poslala u kamp u Švicarsku. Spasila je njegov život, a ko zna šta bi bilo dalje da je ostao u Beču. Imamo mi dakle i pozitivnih primjera, ali njih treba više isticati“, ispričao je Hamza Višća.

TREBA VIŠE DIJALOGA, UČENJA, UPOZNAVANJA

Kako su sami učesnici policijske i civilne vlasti i vjerskih zajednica Zvornika i Kalesije doživjeli tribinu i predavanje? Ocjene učesnika su da je predavanje bilo uspješno i korisno. I za kraj - komentar jednog od učesnika:

UČESNIK RADIONICE, PREDSTAVNIK POLICIJE IZ ZVORNIKA: „Predavanje je bilo dobro i korisno i mislim da na edukaciji treba svakodnevno raditi. Što se bude više pričalo, edukovalo i radilo, sigurno da će i nasilja biti manje. Ni jedno nasilje nije dobro, uopšte nasilje u bilo kom smislu: u porodici, u zajednici, u društvu. Strategija mora da se svede na ovaj nivo gdje se mi nalazimo, dakle na lokalni nivo, i dok se to ne desi mi ne možemo dalje. Moramo da poštujemo jedni druge i da zajedno radimo protiv svakog nasilja. Ja kao policajac mogu reći da mi imamo odličnu saradnju sa policijom iz Federacije BiH, iz Kalesije recimo, i da nije bilo nikakvih smetnji, ni prepreka. Sa vjerskim zajednicama također imamo odličnu saradnju. Kod oštećenja vjerskih objekata većina počinilaca je pronađena. Osnovna je stvar ovdje da se što više uči, da se svi skupa što više obrazujemo.

Veliki problem su i društvene mreže, koje mnogi zloupotrebljavaju. Te mreže treba što manje korisititi, jer čovjek i protiv svoje želje ponekad bude uvučen u to. Ako napiše jedan komentar, drugi ga isprovociraju i tako nastane haos. Šta sam primjetio? Žene previše komentarišu, nikad to žene ranije nisu radile, da one komentarišu ratne zločine recimo. Toga ranije nije bilo i treba se suzdržavati od tih komentara, jer sami sebi stvaramo veće i dublje probleme, umjesto da se okrenemo boljim stvarima. Također, treba omladinu što više uključivati u sport. Prije je to u socijalizmu bilo besplatno, sad to košta, ali mnogo je omladine nezaposlene, ne znaju šta će sa sobom, puni su snage. I vjerske zajednice tu mogu puno uraditi. Posebno prema onima koji su već zavedeni, da pokušaju, koliko su u mogućnosti, da ih vrate na pravi put. I ova današnja radionica je veoma korisna, i treba nastaviti i dalje raditi, svaki dan, poručio je, za kraj, učesnik radionice, predstavnik policije iz Zvornika.

Emisiju realizovale:  redakcije “Ferala” i “Osvita”, a na programu je u isto vrijeme na frekvencijama radio stanica: “Feral” Kalesija, Radio “Osvit” Zvornik i Pan radio iz Bijeljine, koji će emisiju  prilagoditi  za emitovanju za grad Bijeljinu.

 

“Objavljivanje ovog programa dijelom je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“