O potencijalnim ekološkim zarištima, koji mogu uzrokovati zdravstvene probleme građanima u širem području ove regije , istraživali smo u trećoj emisiji „Možemo i moramo – ćutanje nije opcija“ .
Iako smo u izbornoj godini, kada ćemo birati gradonačelnika i odbornike u Skupštinu Grada Zvornik, ekologija nije fokus ni vlasti ni opozicije. Čini se da o životnoj sredini ne misle ni građani, sve do momenta kada se desi ekološki incident, a i tada uglavnom samo negoduju ne preduzimajući akciju.
Problemi koje smo uočili su:
-i dalje se odlaže smjeće na deponiju koja je davno trebala biti zatvorena
- tu je i ekološki neprihvatljiv nus proizvod u zvorničkoj fabrici prerade boksita, jezero crvenog mulja
- rijeka Drina kojoj ugrožavaju vodotok sa divljim šljukarama, a tu je i industrijski kolektor, što je do sada imalo za posledicu uginuće ribe.
Tokom avgusta upravo se desio ekološki incident koji je pokazao da, čak i na ovakve situacije vlast ni građani ne reaguju alarmiranjem svih resursa.
Zapaljenje deponije Tilić Ada
Danima se gust dim širio tokom toplih avgustovskih dana niz rijeku Drinu kao posljedica požara na deponiji u Karakaju, uz samu rijeku Drinu. Sagorjevanje otpada na svakoj, pa i na ovoj deponiji oslobađa metan, što je posebna opasnost za djecu i bolesne. Počinilac do završetka naše emisije nije pronađen, a da ima indicija da je požar podmetnut potvrdio je i sam gradonačelnik Zvornika Bojan Ivanović, nakon sjednice Skupštine grada, najavivši i podnošenje prijava protiv NN lica.
Bila je to jedina reakcija gradonačelnika na ekološku katastrofu u srcu naseljenog područja, koja je ugrožavala građane šireg prostora sa obe obale Drine.
Regovali su iz Profesionalne vatrogasno-spasilačka jedinica Grada Zvornika i zaposleni iz Akcionarskog društva „Vodovod i komunalije“, koji su i jedii bili u obavezi gašenja požara. Oni su danima gasili požar prvo vodom, a kako to nije dalo rezultate dzapaljenu depponiju se zasipali zemljom.
Zamjenik starješine Profesionalne vatrogasne jedinice Grada Zvornik Saša Ilić nam je kazao da je gašenje požara na deponiji Tilić Ada, poznatijoj kao „stara deponija“ trajalo gotovo osam dana, od 9. do 16. avgusta.
„Ono što je problematično što ta deponija je veoma duboka i kada dođe do požara vatra uđe u tijelo deponije. Naravno radili smo sve da prvo saniramo površinsku vatru, nakon toga se pokušalo sanirati vatra u dubini, obzirom da nismo uspjeli u toj namjeri onda smo krenuli sa zatrpavanjem deponije,“pojasnio je Ilić.
Kako nam je kazao Ilić u gašenju ovog požara poseban problem stvarala je činjenica da kada oslobađani metan dođe u dodir sa zrakom može doći do eksplozije koja bi ugrozila živote ljudi koji su radili na sanaciji požara. On je izrazio nadu da će ova deponija biti zatvorena, ali i da će biti obezbjeđena sredstva za sanaciju iste.
Deponija Tilić Ada pored toga što je u naseljenom prostoru, nalazi se i na obali rijeke Drine, tako da prema mišljenju zamjenika starješine Profesionalne vatrogasne jedinice Grada Zvornik Saše Ilića, količina vode koja je prošla kroz deponiju prilikom gašenja požara ugrozila je i životnjski svijet u toj rijeci.
Tragom nezvaničnih informacija saznali smo da pored građana koji su ovdje bacali smeće, jedan dio otpada i na Grad Zvornik, jer je smeće dovoženo i vozilima Akcionarskog društva „Vodovod i komunalije“, a to je potvrdio i direktor ovog preduzeće Jovan Tomić.
„Mi smo dole odvozili krupni otpad jer nismo imali drugo rješenje zato. Od momenta kad je zapaljena deponija više niti jedan kamion nije otišao, niti će otići. Očito ne znamo da se borimo sa problemom dok on ne dostigne neku visinu ili normu koja nije više prihvatljiva nikako. To je sve bilo neprihvatljivo za te građane koji su dole,“ tvrdi Tomić.
Kako je kazao uvijek je razumjevao žalbe građana i pritužbe po osnovu položaja i problema na deponiji u Karakaju. Nada se da će ovaj požar biti preokret u odnosu prema pitanju njene sanacije, za koju je predložio upravi Grada Zvornika da bude ograđena, osigurana video nadzorom, a da komunalna policija vrši kontrolu.
Tomić je kazao da će posle ovog požara deponija sigurno zatvorena, te da će u narednom periodu biti postavljeni otplinjivači da ne bi došlo do eksplozije zbog zaostalog otpada pod zemljom koji otpušta otpad.
Sagorjevanje se dešavalo danima, a niko od institucija nije reagovao i nije bilo zvaničnih uputa prema građanima, kako da se ponašaju kako bi zaštitili svoje zdravlje. Prema mišljenju specijaliste doktorke iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske Vesne Lazić, gorenje smjeća na dopiniji nije bezazleno i može uzrokovati različite zdravstvene poteškoće.
„Mi možemo da pretpostavimo da je tu najviše plastike, pošto je plastika u širokoj upotrebi što bi trebalo biti zabranjeno pošto su sve zemlje EU zabranile korištenje plastike zbog emisije ovih materija. Mi možemo otud da očekujemo benzen, polihlorovane bifenile, dioksine, ugljemonoksid, ugljendioksid, azotovi oksidi i sve ostalo. Velika je štetnost. Ugljenmonoksid se mnogo brže vezuje za hemoglobin nego gvožđe, problem je što ne osjetite miris, ukus,“ pojasnila je dr. Lazić.
Prema mišljenju doktorice Lazić hemijska jedinjenja koja se oslobađaju prilikom sagorjevanja otpada uzrokuju respiratorne probleme u kratkoročnom periodu, dok dugoročna izloženost za posljedicu može imati onkološka oboljenja. Smjernice Instituta za javno zdravstvo RS-a prvestveno su bile usmjerene prema hroničnim bolesnicima, djeci i trudnicama. Njena preporuka lokalnim institucijama jeste da deponija treba da bude sanirana, osigurana uz rijeku Drinu, a sve u cilju očuvanja zdravlja stanovništva.
Jedino koje je u Zvorniku na požar na doniji reagovalo je Planirarsko-ekološko društvo “Korak” Zvornik. Oni su zatražili reakciju nadležnih institucija i da se hitno izvrše mjerenja kvaliteta vazduha u naseljima Karakaj, Ekonomija, Čelopek, Ulice, Meterize, kao i užeg gradskog jezgra Grada Zvornika i da se na konkretan i jasan način institucije odrede prema ovom problemu.
Zvanični odgovor, nakon njihovog javnog apela i dopisa, dostavio je jedino Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. U dopisu Institut za javno zdravstvo je dao uputstvo da se povrće i voće uzgojeno u radijusu od 5km oko deponije može smatrati zagadjenim i kontaminiranim usled uticaja dima tokom požara. U dopisu je i savjet Instituta za javno zdravstvo da se u slučaju konzumacije takvo voće i povrće prethodno opere toplom vodom i sa rastvorom sode bikarbone, “odnosno u vodu dodatim sirćetom - 3% vodom zakiseljenim sirćetom”.
Dim i nepdnošljiv smrad gušio je građane malozvorničke opštine, koji su neposredo preko puta ove deponije. Opština Mali Zvornik uputila je zvanično apel na nekoliko adresa nadležnima u Republici Srbiji, tražeći da reaguju i pomognu u rešavanju problema usled požara na deponiji. Upućeni su dopisi Republičkoj ekološkoj inspekciji i Zavodu za javno zdravlje iz Šapca, sa zahtjevom da hitno reaguju, radi zaštite zdravlja stanovništva pogođenog isparenjima iz požara na deponiji u Zvorniku. U odgovoru Zavoda za javno zdravlje iz Šapca, navedene su preporuke lokalnoj samoupravi o postupanju u ovakvoj situaciji, što je opština Mali Zvornik odmah istakla na svom zvaničnom portalu na internetu. Navedeno je da u ovakvoj vrsti požara dolazi do sagorjevanja različitih vrsta materija i da to dovodi do emitovanja u vazduh različitih zagađujućih čestica, te da je potrebno informisati stanovništvo da izbjegava direktno izlaganje dimu, zbog postojanja mogućnosti akutno toksičnih koncentracija zagađujućih materija u vazduhu i promjene pravca kretanja nastalog dima.
Primjer zapaljenje deponije Tilić Ada, je pokazao da zagađenje i zaštita životne sredine ne poznaju granice, jer je vjetar danima usmjeravao dim na mjesta u Srbiji, čak do Banje Koviljače, pa onda i ne čudi reakcija malozvorničkih organa vlasti, koji su ovaj put pokazali više odgovornosti prema svojim građanima.
Jezero Crvenog mulja
Deponija Tilić Ada nije jedini ekološki problem Zvornika. U RS postoji nekoliko lokacija sa većim zagađenjem životne sredine, za koje je Vlada RS navela da su „crne tačke“ i one su navedene u usvojenoj „Strategiji upravljanja otpadom 2017-2026 godine“. Među ekološki najrizičnija mjesta u Srpskoj ubrojena je u Strategiji i lokacija „crvenog mulja“ u Zvorniku.
Mi smo istraživali prvo kakvog je kvaliteta sama brana, a drugo kakva su hemijska svojstva crvenog mulja koji se deponuje u jezeru formiranom između zvorničkih povratničkih naselja Klisa, Durakovići i Čelišmani.
Menadžment kompanije Alumina u nekoliko navrata je isticao da ulažu velika sredstva u podizanje i održavanje brane. U 2019. godini tekli su radovi u jačanju portpornog tijela, a za čiju namjenu je uloženo 1.7 miliona maraka. Iz uvida u dokument Alumine objavljenog 2022.godine, a radi se o pozivu za učešće nakon raspisane tenderske dokumentacije za nabavku dodatnih radova na brani. Iz ovog dokumenta, tenderskog poziva, prenosimo dio podataka koji ilustruje i govori o kvalitetu brane:
„Ova brana je isprojektovana 1976. godine. Tokom 1978. god. izvedena je I Faza nasute brane sa svim pratećim objektima, vezano za deponovanje crvenog mulja pregrađivanjem doline Bijelog potoka pomoću nasute brane sa glinenim jezgrom. Idejnim projektom predviđena je izgradnja brane u II faze. Na osnovu snimanja jezgra bušotinama u tijelu brane i odgovarajućim terenskim ispitivanjima nije utvrđeno degradiranje materijala geološkog supstrata u podlozi niti kakve druge promjene. Maksimalna visina brane u obje faze zajedno, iznosi oko 60 m, a maksimalna dužina krune brane druge faze iznosi oko 683 m. Između glinenog jezgra minimalne širine oko 5 m i potpornog kamenog tijela brane nalazi se filterska zona širine oko 3 m. U II Fazi predviđena je drenaža atmosferskih voda iz tijela brane i terena. Glineno jezgro je ukopano u čvrste materijale, a tijelo brane je fundirano na čvrstim materijalima geološkog supstrata. Filterska zona se izvodi kao prelazna zona između glinenog jezgra i kamenog nabačaja, za izradu filterske zone koristi separisani šut a u izuzetnim slučajevima i uz saglasnost projektantskog nadzora koristiti prirodni šljunak iz terasa rijeke Drine. Vodonepropusno glineno jezgro izvodi se od glinovitih ilovičastih materijala kojih ima dovoljno u širokom iskopu za temeljnu jamu potpornog tijela brane”.
Da se zaključiti da je brana kvalitetno urađena i kao takva ne predstavlja direktnu opasnost. Ono što je opasnost je sam crveni mulj, koji uprkos višestrukom ispiranju zadržava snažan alkalitet, usljed prisustva zaostale baze i čitavog niza alkalnih minerala. Crveni mulj je visokoalkalna koloidna suspenzija, zaostala nakon prerade boksita u glinicu po Bayerovom postupku ranije u Biraču, danas u Alumini.
Mulj je opasna mješavina vode i otpadaka poslije eksploatacije aluminijuma koji sadrži i teške metale, nastale preradom rude boksita. Želeći da vidimo koje su sve karakteristike crvenog mulja, kontaktirali smo Tehnološi fakultet, s obzirom da je u časopisu Inženjerskog Društva za koroziju ( www.idk.org.rs/casopis) objavljen rad od strane osoblja sa ovog fakulteta pod nazivom: „Uticaj hemijskog i mineraloškog sastava crvenog mulja na parametre alkaliteta“. Nažalost nismo uspjeli da dogovorimo da nam o radu pričaju autori, a iz objavljenog rada citiramo nalaze, koji govore da je visoki alkalitet primarni razlog koji bi mogao uticati da se crveni mulj klasifikuje kao opasan materijal:
„Alkalitet crvenog mulja predstavlja nepoželjno svojstvo sa širokim spektrom uticaja i potrebno ga je otkloniti. Poznavanje mehanizama neutralizacije i rastvaranja, može doprinijeti efikasnosti neutralizacije i pronalaženju novih postupaka, kao i različitih primjena neutralisanog mulja. S obzirom na značajnu količinu crvenog mulja, koja se svake godine deponuje u životnu sredinu, te na njegov sastav i svojstva, crveni mulj je prepoznat kao ozbiljan ekološki problem. Iako crveni mulj može izazvati više negativnih utiacaja, glavna opasnost proizilazi od njegovog visokog alkaliteta i mogućeg izluživanja teških metala. Sa druge strane ovaj materijal može predstavljati polaznu sirovinu za rasnovrsne upotrebe . Ipak, do danas nije realizovana velika upotreba crvenog mulja, te se on i dalje najradije odlaže u životnu sredinu. Savremeno deponovanje ne daje rješenje za milijarde tona deponovanog mulja, već obezbjeđuje da deponovani mulj ne izazove štetu okolnom ekosistemu, ili umanji ljepotu pejzaža, tako da rizik od njegovog odalganja dugoročno i dalje ostaje prisutan. Prvi korak u eliminaciji potencijalnog rizika od deponovanog crvenog mulja je smanjenje njegovog alkaliteta. Alkalitet crvenog mulja predstavlja vrlo ozbiljan problem, kako pri eventualnim aplikacijama, tako i pri odlaganju. Svaka tona suvog crvenog mulja sadrži značajan alkalitet u količini od 5-20 gL-1 sode (izražen kao Na2CO3). Ovo može prouzrokovati niz sekundarnih problema, kao što su izluživanje toksičnih metala, pukotine glinenih zaptivnih masa na mjestu deponovanja, stvaranje alkalne prašine i sprečavanje rasta biljaka. Visok alkalitet je primarni razlog koji bi mogao uticati da se crveni mulj klasifikuje kao opasan materijal,“ navedeno je u radu „Uticaj hemijskog i mineraloškog sastava crvenog mulja na parametre alkaliteta“.
Jezero sa deponovanim crvenim muljom je formirano između zvorničkih povratničkih naselja Klisa, Durakovići i Čelišmani. Stanovnici iz obližnjih kuća, koji nisu u sistemu javnog vodosnabdijevanja, u više navrata su upozoravali da se ne ispituju uzorci njihove vode za piće, kao i tla.
Direktorica Centra za ekologiju u Tuzli Džemila Agić ukazuje da ljudi moraju pokazati nezadovoljstvo sa onim što se događa. Ona poručuje da sva iskustva pokazuju da ipak ljudske reakcije, bunt građana, daju rezultate i naglašava da je važno da se građani javljaju, prate, prijavljuju inspekcijama.
„Kad imate takve ekološke probleme najbolje bi bilo prijaviti nadležnim ekološkim inspekcijama da naprave uvid, posebno napraviti video snimke ili fotografije i imati ljude koji će stati iza toga i prijaviti inspekcijama da bi oni da li dolazi do prečišćavanja otpadnih voda iz industrije, da li je brana sigurna, da li prolazi u Drinu ili u okolne podzemne vode i vodotoke,“savjet je direktorice tuzlanskog Centra za ekologiju, Džemile Agić .
Ona je naglasila da ako neko ima okolišnu dozvolu to ne znači da on radi dobro, to znači da se nad mjerama koje su navedene u tome dokumentu mora vršiti nadzor, kontrola, praćenje. Prema njenom iskustvu iz cijele regije uvijek dobro dođe da građani iz okolnih naselja posumnjaju u nešto i rade prijave.
Drina ugrožena ilegalnim šljunkarama i kolektorom otpadnih voda
Treći ekološki problem koji je ugrožavanje rijeke Drine, njenog vodotoka sa divljim šljukarama i industrijskim kolektorom.
Zbog nelegalnog vađenja šljunka iz rijeke Drine, došlo je do promjene njenog vodotoka i rijeka sada brže i lakše plavi poljoprivredne parcele i dolazi sve bliže kućama. Obala rijeke Drine u pograničnom dijelu između BiH i Srbije pogodna je za ilegalno vađenje šljunka, jer je meandriranjem Drine došlo do toga i da se zemljište nalazi u jednoj, a katastarski vodi u drugoj državi.
Prema informacijama udruženja koje se bori protiv ilegalnih šljukara u rijeci, neki od onih koji vrše ilegalna iskopavanje imaju dozvole za čišenjenje korita, ali ne i za vađenje šljunka. Broj ilegalnih šljukara nije poznat, a prema riječima Dušana Aćimovića aktiviste za borbu protiv takvih pojava, ilegalnim kopanjem šljunka se najčešće bave fizička lica.
„Postoje i privredni subjekti koji to rade, ali u nekim ograničenim uslovima i vremenskim intervalima. Međutim po meni nije glavni problem nelegalna eksploatacija šljunka, problem predstavlja i „legalna“ eksploatacija, gdje one firme koje su dobile saglasnost JU Vode RS-a da eksploatišu šljunak što se isključivo može raditi iz riječnog korita, a nakon dobijanja tih saglasnosti i sklapanja ugovora pristupa se eksploataciji šljunka iz priobalnih područja,“ tvrdi Aćimović.
Neodgovorno iskopavanje šljunka za posljedicu ima mijenjanje toka rijeke Drine, prekopavanje poljoprivrednog zemljišta, njegovo plavljenje i stvaranje divljih deponija smeća.
Kako je Drina granično područje između dvije republike koje su nekada bile dio Jugoslavije, to u imovisko-pravnim odnosima ostavlja prostor kopačima šljunka za „miran posao“ koji donosi sigurnu dobit jer za asfaltiranje i renoviranje puteva svaki put potrebno je uraditi podlogu, a šljunak iz korita i priobalja rijeke Drine vrlo je kvalitetan i pogodan za tu vrstu posla.
Aktivsiti iz neformalne grupe građana„Stop nelegalnim šljunkarama na rijeci Drini“ vide rješenje u konstatnom ukazivanju na problem nadležnim institucijama, a po potrebi i obraćanju pravosudnim institucijama.
Izgleda da je jedna od ekoloških tabu-tema kolektor koji otpadne vode iz industrijske zone u Karakaju sprovodi u rijeku Drinu. Niko od nadležnih ne želi detaljnije da priča o ovoj temi uz tvrdnju da je u ovom trenutku sve pod kontrolom i da nema opasnosti od zagađenja. Ipak, sjetimo se ekološkog incidenta od prije nepune dvije godine koji je uznemirio građane na obje obale Drine. Tada je došlo do velikog pomora uglavnom bijele drinske ribe, mrene i nosare. Ovo su autohtone vrste i za njih nema mogućnost poribljavanja, to jest one se ne gaje u uzgajalištima. U Inspektoratu Republike Srpske tada su nakon razgovora sa republičkim vodnim inspektorom iz Srbije i predstavnicima preduzeća „Vode Srpske” došli do saznanja da se pojavila mrlja na izlazu iz kolektora „Alumine”, koji je neposredno ispod deponije smeća Tilić Ada.
Deponija otpada u naselju pored rijeke, jezero crvenog mulja, industrijski kolektor u Drini, iskopavanje šljunka i mijenjanje vodotoka rijeke sve su to ekološki problemi stali u krug od nekoliko kilometara. Uzmemo li u obzir i aerozagađenje koje prizvode fabrike i automobili strah za zdravlje je opravdan na širem području Grada Zvornika. U svim navedenim slučajevima ekonomska dobit, važnija je od čiste životne sredine, novac je važniji od mogućnosti povećanja incidence oboljelih od onkoloških bolesesti. Nije više pitanje hoćemo li, nego kada će skener zapištati iznad naših glava u nekom od zdravstvenih centara.
Do tada pratićemo izbornu kampanju i videti koliko je ekologija u fokusu predstavljenih obećanja i programa. Da li će i neki od problema naći svoje mjesto, zajedno sa ponuđenim rješenjima.
Dijelovi emisije „Možemo i moramo - ćutanje nije opcija“ u video formatu biće postavljani na youtub kanal radija, dok emisiju možete poslušati i u audio formatu na linku :
https://podcasters.spotify.com/pod/show/radio-osvit-zvornik
