Brankica Damjanović, srpska književnica i bivša novinarka, rođena u Prištini, u Domu omladine u Zvorniku, održala svoje književno veče u punoj sali. Kroz njena djela prožimaju se i teški trenuci kroz koje je prošla njena porodica na KiM.
Široj javnosti u regionu, poznata je po svojim poetičnim kratkim pričama, emotivnim životnim poukama i motivacijskim mislima koje redovno dijeli sa stotinama hiljada pratilaca na društvenim mrežama.
Ljubitelji kratkih priča i romana Brankice Damjanović uživali su u prijatnoj atmosferi, a Damjanovićeva je kroz priče iz svog života, nimalo lagodnog, objasnila da za svoja djela inspiraciju ima iz stvarnih životnih okolnosti.
Sa dvanaest godina ostala je bez majke i često u svojim tekstovima prožima crte sjećanja na nju, kao i sjećanja na devet godina starijeg brata koji je bio zamjena za majčinsku ljubav. Izbjeglički život i nemaština naučili su je da bude stabilna i racionalna, naročito u odnosu sa porodicom, a i sa drugim ljudima.
Kako sama kaže, najveća inspiracija za pisanje su joj njena djeca, brat, majka, ali i ljudi uopšte. Navodi da, iako živimo u surovim vremenima, kada svako želi „biti svoj“, ona u ljudima pronalazi isključivo dobrotu i iskrene emocije.
Brankica Damjanović je, kako kaže, svoju karijeru u svijetu pisanja, započela baš u gradu Zvorniku, prije deset godina, a to je jedan od razloga zašto je izrazito emotivna kada je ovaj grad u pitanju.
Najpoznatija književna djela Brankice Damjanović su knjige „Dobro je“, „Ne bih ovo mogla bez tebe“, „Moj sin Jovan“, Rukopis moga brata“, Rekla mi je volim te“ i „Setilo se majke“.
Veče je realizovano u organizaciji Dejana Spasojevića i „ASoglas“ Zvornik.
