Rabija Efendić je žena iz naroda, neobična u svoj svojoj jednostavnosti. Ona je supruga i majka, domaćica, poljoprivredica, žena borac. Razgovor sa Rabijom je bio spontan, jer ona je osoba koja govori iskreno iz duše.
Njen radni dan dugo traje, obaveza je mnogo i treba sve stići. Pre rata je bila zaposlena u jednoj zvorničkoj fabrici. Po povratku na Divič 2005.godine, ne bira poslove, ni jedan posao joj nije bio težak, a kada su dobili plastenik dosta vremena provodi gajeći povrće. Kako nisu imali prihoda, ni ona ni muž, radila je sve poslove .
Za sebe kaže da može da se uklopi u svako društvo, ali samo u pozitivno. Oko sebe u Diviču okuplja i mlađe i starije žene.Društvo koje ne vodi pravom smjernicom nju ne zanima i ona izbjegava takva društva. Rabija Efendić kaže bitno je da žena ima podršku u drugim ženama, pa je zajedno sa ženama Diviča aktivna u jednom udruženju koje im pomaže.
„Puno je bitno da žena danas ima da s nekim može da se od srca nasmije. Da može iskreno, al najiskrenije da porazgovara. Da je neko sasluša, a da se to ne rasčuje u petoj ulici,“ i dodaje da su žene Diviča kulturne, upućene u vjeru, većinom obrazovane i drže do karaktera i obraza.
Rabija kaže sad se žene ne druže po kućama, kao nekada kada su plele, vezle, družile se na kafi jedna kod druge do duboko u noć i opet sutradan stizale da idu na posao. Sad se žene druže u restoranu pa Rabija ide i ona u restoran.
Prijalo joj je na jednom sastanku kada su opisivale osobe koje sede jedna pored druge, kada je ona koja sedi pored nje opisala nju riječima: „Rabija je jedna fina žena, koja zna lijepo da priča i koja ti sve kaže u lice.“
„Ja imam običaj da kažem sa mnom o vjeri, obrazu, karakteru, nek se niko ne trudi da razgovara. Vjera i karakter nam nisu nametnuti, to nam je bogom dato i toga se treba da pridržavamo. Naučila sam svoju djecu da poštuju ljude bilo koje vjere da su, da poštuju svoju vjeru, da poštuju i tuđu vjeru,“ nastavlja Rabija Efendić.
Ona je član i aktivista tuzlanskog udruženja žena „Snaga žene“ koje jednom mjesečno ima predavanja u Diviču, najčešće vezano za zdravstvenu zaštitu žena.
„ U udruženju sam žena „Snaga žene“ iz Tuzle. To su žene koje jednom mjesečno dolaze u Divič i one su nama psihopodrška. Razgovaramo o raznim bolestima, koje pucaju pogotovo po nama ženama. Sve teže bolesti, rak dojke, maternice. One nam pomažu, mnogo nam pomažu da bolje to razumjemo,“ priča o svom aktivizmu Rabija Efendić.
Bila je ovo priča o Rabiji Efendić. Ona je pobedila sve nedaće i ostala je u svemu optimista, puna pozitivne energije koju nesebično deli sa svima sa kojima razgovara.
Od Rabije Efendić se može mnogo naučiti, poslušajte njenu životnu priču i razmilite o njenim rečima za kraj:
„Ja ima puno prijatelja. Puno me žena zna, mojih školskih drugova. Svi me poštuju na neki način. Uvažavaju me. Voljela bih da se svi ljudi vole i djeca. Da stvorimo ovoj omladini bolji život. Naš je prošao, šta nam je bilo-bilo.“
“Izradu ove priče podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ove priče ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".
