Ovaj put u „Izbori se – glasaj i odluči“, tražimo odgovor na pitanja da li je inkluzija iluzija, ili ne, koliko su ovakva udruženja, osobe s poteškoćama u razvoju i njihove porodice vidljive u lokalnoj zajednici i koliko se i na koji način njihovim problemima bave političari?
Naša sagovornica Željka Katanić, kaže da udruženje „Leptir“ pored Srebrenice pokriva i opštine Bratunac, Milići, Vlasenica, Šekovići, a imaju i korisnike iz Zvornika. Osnovni cilj udruženja je dovođenje ovih kategorija stanovništva u ravnopravan položaj s tipičnom populacijom, shodno međunarondim konvencijama.
Politička scena u BiH često zanemaruje specifične potrebe djece i mladih s invaliditetom. Mnogi političari ne uključuju glas roditelja i djece s invaliditetom u svoje odluke, što dovodi do neadekvatnih rješenja koja ne zadovoljavaju njihove stvarne potrebe.
Da bismo dodatno osvijetlili ovaj problem, odlučili smo da u naredne dvije emisije iz našeg serijala „Izbori se – glasaj i odluči“ razgovaramo sa predsjednicom udruženja roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ iz Srebrenice Željkom Katanić, koja je odmah istakla da je na papiru sve dobro, a na terenu i ne baš tako idealno.
„Mi imamo fantastične zakone koji se ne sprovode na terenu. Evo, recimo, navešću Zakon o dnevnom zbrinjavanju djece i mladih sa poteškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom, na ovoj regiji se uopšte ne poštuje. Znači, zakon je izašao 2012. godine, i predviđa dnevno zbrinjavanje. Osnivač treba da bude Centar za socijalni rad ili opština. U slučaju da zbog uslova određenih ne mogu, kao što je, recimo: nemaju objekat, nemaju kadar – što i nemaju – onda se može, kao uslužna djelatnost, da pojavi udruženje. Tako smo mi evo ovaj objekat u kojem ste ovdje, koji je podržala Stepić fondacija, napravili namjenski za dnevno zbrinjavanje. Potpisnik je Opština Srebrenica, ali je u projektu za djecu Srebrenice, Bratunca, Milića, Vlasenice i Šekovića. Vraćam se opet, 2012.godine je izašao zakon koji se, evo 2024. godine ne sprovodi i nema sistemskog rješenja. U ugovoru sa Stepić fondacijom i Opštinom Srebrenica opština se obavezala da finansira dnevno zbrinjavanje. Mi smo u budžetu u opštini Srebrenica i opštini Bratunac sa 15.000 maraka, a i to se ne ispoštuje do kraja, “ pojasnila je Željka Katanić
Status i položaj roditelja djece s poteškoćama u razvoju i invaliditetom u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavlja kompleksan izazov koji uključuje socijalne, ekonomske i emocionalne aspekte. Mnogi roditelji suočavaju se s brojnim problemima, uključujući nedostatak podrške, informacije i resursa, što značajno otežava svakodnevni život. Iako postoje zakoni i propisi koji se odnose na prava osoba s poteškoćama u razvoju, njihova implementacija je slabija, a finansijska sredstva za podršku ovim porodicama su često nedovoljna.
Primjer je Udruženje „Leptir“, koje je neprofitabilna organizacija i roditelji su ga i formirali da bi pomogli svojoj djeci, da je sistem zakazao, kaže Željka Katanić. U centru svaki dan boravi dvadeset osoba sa poteškoćama u razvoju i invaliditetom, osim osoblja i da oni imaju razne troškove. Tu su obroci za korisnike, održavanje higijene, plaćanje režija. Ona i dodaje da je u više navrata bila na zasjedanjima SO Srebrenica gdje je iznosila probleme sa kojima se suočavaju i da su svi odbornici pružili deklarativnu podršku njihovom radu. Međutim, kada je trebalo realizovati dogovoreno, pronađu se razlozi da im se iznos novca koji treba da dobiju značajno umanji, naglašava Željka Katanić dokumentujući to i primjerom.
Prije dvije godine, Željka Katanić je bila na sjednici SO Srebrenice, odbornici su podigli ruku kad je predstavila rad centra i svi su bili saglasni, usvojen je iznos sredstava koja su im neophodna za rad, 57 hiljada maraka.
„Oni su digli ruku i to je to. Međutim, kasnije mi u budžetu vidimo da smo planirani sa 25 hiljada maraka. Na upit načelniku šta je ovo, pa kao bićete u rebalansu. Mi nismo bili ni u rebalansu, nismo dobili ni 25 hiljada maraka. Sad smo planirani sa 15 hiljada maraka. Ja se pitam koja je razlika između obdaništa i nas? Oni su javna institucija, a mi nismo javna institucija. Oni su gore tipično razvijena djeca i zdrava, a šta su ovo, „medvjedi“? Ova djeca, kome pripadaju? Da nema Udruženja ko bi vodio računa o njima? Ko bi se brinuo? Ja sam rodila tri ćerke. Od tih tri je jedna sa invaliditetom, koja je kao beba dobila pogrešne injekcije i sistem je tako napustio. Ona doskora nije imala ni pravo, iako ja vodim organizaciju i što kaže, poznajem i zakon i sve, tek unazad tri godine je dobila tuđu negu i pomoć, a sad joj je 38 godina,” sa gorčinom govori predsjednica udruženja roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ iz Srebrenice Željkom Katanić
„Kada vlast i političari odluče da pomognu često se pomoć uslovljava i većina njih želi da bude dobra u javnosti, ali preko naših leđa. Nama trebaju logopedi , defektolozi, oligofrenolozi, psiholozi , fizioterapeuti za razne vrste terapija. Kada smo u budžetu planirani sa 25.000 maraka odmah smo dobili poruku: trebate tog i tog da zaposlite. Mi ne dozvoljavamo da nam na takav način ulazi politika, iako udruženju „Leptir“ vrlo često nedostaje stručan kadar. To neko nerazumijevanje, ucjenjivanje od strane opštinskih struktura, političara, je strašno.“ kaže Željka Katanić.
Predsjednica udruženja „Leptir“ kaže da se roditelji djece s invaliditetom, a i sama djeca često suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i izolacijom.
„Recimo, mi imamo djevojke koje su, kad smo osnovali organizaciju, tada bile djeca, i one rade i razvijaju se, rastu, s nama. To su sada djevojke od 36 godina. Zašto one nisu zaposlene? U svakoj instituciji koja ima preko trideset zaposlenih, treba da se zaposli jedna osoba sa invaliditetom. Gdje je ova populacija? I političara koji imaju i djecu i članove porodica sa invaliditetom, trebali bi imati neki senzibilitet, a oni nikad nisu ni ušli ovdje. Mladi iz Udruženja „Leptir“ sa svojim drugarima, koji su tipično razvijeni, napisali su agendu problema i potreba i poteškoća sa kojima se oni susreću u svakodnevnom životu, ali i svojih postignuća, gdje su oni prezentovali to u Opštini. Niko se ni pomakao nije,” ispričala je Katanić.
Ona je podsetila da mnogi roditelji moraju napustiti posao kako bi se brinuli o svojoj djeci, što stvara dodatni finansijski tere i da u obrazovnom sistemu, inkluzivno obrazovanje još uvijek nije dovoljno razvijeno, pa su mnogi mladi s invaliditetom isključeni iz redovnog školskog sistema ili se suočavaju s neadekvatnom podrškom u učionici. Svi organi vlasti su vrlo dobro upoznati sa svim problemima, ali nažalost političari se najčešće ne obaziru mnogo na sve to, navodi Željka Katanić. Kao primjer je ispričala i kakva su njihova iskustva u saradnji sa načelnicima opština Srebrenica i Bratunac, odakle im dolaze djeca i roditelji i političarima koji dolaze u posjete ovim opštinama.
„Evo recimo, načelnik iz Srebrenice Grujičić, dolazio je par puta. Sve je to divno, krasno, ispričamo se i idemo dalje. Taj senzibilitet traje taj momenat i možda nekad se zakaže neki sastanak. Načelnik iz Bratunca, Lazar Prodanović, nikad nije došao ovdje. Srđan Rankić, došao je donio djeci paketiće, razgovarao s roditeljima. Kad je smijenjen, on je obećo prije smjene, djeci i roditeljima, da će kupiti aparat za alergiju. Mogao je kao ostali. Mislim, ne veličam ja njega, da se razumijemo, ali samo govorim činjenično stanje da je čovjek poslije došao i donio taj aparat i družio se i dalje sa djecom i roditeljima. Imali smo načelnika Bratunca Nedeljka Mlađenovića 20 godina, nikad se nije pojavio ovdje. Jednom je samo primio roditelje pa me je pitao, kad smo počeli da ulazimo, kakvu si ovo rulju dovela? Mi smo za njeg, za njih, rulja. Imamo mi raznih iskustava. Ajde da vam kažem kada smo tu oko politike. Srebrenica je svaki mjesec, ma svakih 15 dana, sad pogotovo, možda i sedmično dolazi neki ministar. Da i dolazi premijer neke vlade ako pričamo o entitetu, ako pričamo o Federaciji, znači, tu su Memoriijalni centar, stalno dolaze. Ovdje nikad niko nije ušao. Nikad. Nikad nijedan ministar nije ušao, nikad nije ambasador ušao. U ovaj objekat kad se napravio ušao je američki ambasador. A imamo preko puta udruženje EMAUS, fond solidarnosti tipično razvijene populacije. Tamo su stalno. E onda se mi nekad zapitamo jel mi nismo reprezentativni ili imamo loš menadžment ili je problem sa onom drugom stranom. Međutim, mi znamo da je to sa drugom stranom. Jednostavno, nekad smo se pitali, ajd probajte politički manipulisati sa nama, dođite pa nam obećate nešto pa ćemo svi mi glasat za vas. Međutim, ni toga nema. U stvari, ima, ima ali ne ovdje već to dolazi privatno, u kućama, onda smo mi njima svima interesantni,” ispričala je emotivno predsjednica udruženja roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir“ iz Srebrenice Željka Katanić.
U radijskim emisijama iz našeg serijala „Izbori se – glasaj i odluči“ trudimo se da uvijek čujemo i mišljenje građana. Ovaj put smo ih pitali koliko vladajuće strukture, nadležni organi i političari imaju sluha i koliko vode računa o osobama sa invaliditetom, nekom vrstom hendikepa i licima sa posebnim potrebama.
Građani su izjavili da se ne vodi nimalo računa o ovim kategorijama i da im se ne pomaže. već da se ti ljudi sami snalaze. Naveli su da nisu hendikepirane te osobe, već da su političari ti koji su henedikepirani i da je to tragedija.
Kažu građani:
„svako se bori za sebe, samo kad je pred izbore sve obećaju, kad prođu izbori ne poznaju te, niko ni za koga ne vodi brigu“,
„vidite kakava je situacija, kad čak ne poštuju ni penzionere, vidite šta rade ovi koji su na funkcijama koji su uzeli pare. Da li je ko procesuiran i vratio ih, da se da bijedi da se pomogne.“
Dijelovi emisije u kraćem video formatu biće postavljeni na You Tube kanal radija Osvit, a kompletnu šestu emisiju iz serijala „Izbori se – glasaj i odluči možete poslušati u audio formatu na spotify kanalu radija Osvit :
https://podcasters.spotify.com/pod/show/radio-osvit-zvornik/episodes/Izbori-se-e2okmk6
